Znanstvenici su otkrili drevno dno oceana koje bi se moglo obavijati oko Zemljine jezgre. Rezultat je to rada na podzemnoj geološkoj karti ispod Zemljine južne hemisfere u dosad najvećoj rezoluciji. Riječ je o tankom, ali gustom sloju koji se nalazi oko 2900 kilometara ispod površine, odnosno na granici između zemljine jezgre i plašta (Core-Mantle Barrier ili CMB).
Seizmička istraživanja, poput naših, daju sliku unutarnje strukture našeg planeta u najvišoj razlučivosti, a mi otkrivamo da je ta struktura puno kompliciranija nego što se nekad mislilo, ističe Samantha Hansen, geologinja sa Sveučilišta Alabama.
Istraživanje provedeno pomoću instrumenata na Antarktiku
Hansen i njezini kolege koristili su 15 nadzornih stanica zakopanih u ledu Antarktika za mapiranje seizmičkih valova uzrokovanih potresima tijekom tri godine, a njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu Science Advances. Način na koji se ti valovi kreću i odbijaju otkriva sastav materijala unutar Zemlje. Budući da se zvučni valovi kreću sporije u tim područjima, ta se područja zovu zone ultraniske brzine (ULVZ).
Analizom tisuća seizmičkih snimaka s Antarktika naša metoda snimanja slike visoke razlučivosti pronašla je tanke anomalne zone materijala u CMB-u svugdje gdje smo istraživali. Debljina materijala varira od nekoliko kilometara do desetaka kilometara. To sugerira da vidimo planine u jezgri, na nekim mjestima do pet puta više od Mt. Everesta, kaže Edward Garnero, geofizičar sa Sveučilišta Arizona State.
Najvjerojatnije objašnjenje
Znanstvenici tvrde da su ti ULVZ-ovi najvjerojatnije oceanska kora zakopana milijunima godina. Iako potopljena kora nije blizu poznatih subdukcijskih zona na površini, odnosno zona u kojima pomicanje tektonskih ploča gura stijene u unutrašnjost Zemlje, simulacije objavljene u studiji pokazuju kako su konvekcijske struje mogle pomaknuti drevno oceansko dno na mjesto gdje znanstvenici tvrde da se sad nalazi, duboko ispod površine Zemlje.
S druge strane, teško je stvarati pretpostavke o vrstama stijena i kretanju na temelju kretanja seizmičkih valova, a znanstvenici stoga ne isključuju i druge opcije. Međutim, hipoteza o oceanskom dnu trenutačno se čini najvjerojatnijim objašnjenjem za te ULVZ-ove.
Postoji isto tako i sugestija da bi ta drevna oceanska kora mogla biti omotana oko cijele jezgre iako je teško znati sa sigurnošću zašto je tako tanka. Buduća seizmička istraživanja trebala bi dodatno otkriti cjelokupnu sliku.
Jedan od načina na koji ovo otkriće može pomoći geolozima jest u otkrivanju kako toplina iz toplije i gušće jezgre izlazi u plašt. Razlike u sastavu između ta dva sloja veće su nego između čvrste površinske stijene i zraka iznad nje, odnosno u prostoru na kojem živi čitavo čovječanstvo.
Naše istraživanje pruža važne veze između plitke i duboke strukture Zemlje i ukupnih procesa koji pokreću naš planet, naglašava Hansen.
Izvor: Science Alert
