Znanstvenici sada imaju objašnjenje za mumiju "Žene koja vrišti" nakon što su CT skeniranjem izveli "virtualnu disekciju". Ispostavilo se da je možda umrla u agoniji i doživjela rijedak oblik mišićnog ukrućenja, zvan kadaverični spazam, koji se javlja u trenutku smrti.
Analiza je pokazala da je žena imala oko 48 godina kad je umrla, patila je od blagog artritisa kralježnice i bila bez nekoliko zuba, rekao je profesor radiologije sa Sveučilišta u Kairu Sahar Saleem, koji je vodio studiju objavljenu u petak u časopisu Frontiers in Medicine .
Njezino je tijelo dobro očuvano, balzamirano prije otprilike 3500 godina tijekom razdoblja Novog kraljevstva drevnog Egipta korištenjem skupih uvezenih sastojaka poput ulja smreke i smole tamjana, dodao je Saleem.
Drevni Egipćani smatrali su očuvanje tijela nakon smrti ključnim za osiguranje dostojnog postojanja u zagrobnom životu. Bilo je uobičajeno tijekom procesa mumificiranja ukloniti unutarnje organe, osim srca, ali to se nije dogodilo s ovom ženom.
U starom Egiptu balzameri su se brinuli za tijelo umrlog kako bi ono izgledalo lijepo za zagrobni život. Zato su željeli zatvoriti usta mrtvima vezivanjem čeljusti kako bi spriječili uobičajeno spuštanje vilice nakon smrti, rekao je Saleem.
Ali kvaliteta sastojaka za balzamiranje isključuje da je proces mumificiranja bio nemaran i da su balzameri jednostavno zanemarili zatvoriti njezina usta. Zapravo, dobro su je mumificirali i dali joj skupu pogrebnu odjeću - dva skupocjena prstena od zlata i srebra i dugu periku napravljenu od vlakana datulje, dodao je Saleem.
Ovo je otvorilo put drugim objašnjenjima širom otvorenih usta - da je žena umrla vrišteći od agonije ili boli i da su se mišići lica skupili kako bi sačuvali ovaj izgled u trenutku smrti zbog kadaveričnog spazma, rekao je Saleem. Prava povijest ili okolnosti smrti ove žene nisu poznate, stoga se ne može sa sigurnošću utvrditi uzrok njezina vrištećeg izgleda lica.
Kadaverični spazam, slabo razumljivo stanje, javlja se nakon teške fizičke ili emocionalne patnje, pri čemu zgrčeni mišići postaju kruti odmah nakon smrti, rekao je Saleem.
Za razliku od postmortalne mrtvačke ukočenosti, kadaverični spazam zahvaća samo jednu skupinu mišića, a ne cijelo tijelo, dodao je Saleem.
Upitan je li žena možda balzamirana dok je bila živa, Saleem je dodao: Ne vjerujem da je to moguće.
Saleem nije mogao utvrditi kako je žena umrla, rekavši: Često ne možemo utvrditi uzrok smrti kod mumije, osim ako nema CT dokaza fatalne traume. Saleem je naveo dokaze o smrtonosnoj ozljedi glave, prerezanom vratu i bolesti srca kod triju kraljevskih mumija.
"Žena koja vrišti" pronađena je na mjestu drevnog grada Tebe tijekom iskopavanja grobnice visokog dužnosnika po imenu Senmut, arhitekta, nadzornika kraljevskih radova i poznatog ljubavnika kraljice Hatšepsut, koja je vladala od 1479.-1458. prije Krista.
Mumija je bila u drvenom lijesu u grobnoj komori ispod Senmutove obiteljske grobnice. Njezin identitet nije utvrđen, ali njezin nakit - zlatno i srebrno prstenje sa slikama buba skarabeja, simbola uskrsnuća, izrađeni od dragog kamena jaspisa - pokazuju njezin socioekonomski status.
Vjerojatno je bila član uže obitelji koji će biti pokopan i dijeliti vječno počivalište s obitelji, rekao je Saleem.
Istraživanje je otkrilo detalje njezine perike. Njezine spiralne pletenice tretirane su mineralima kvarca, magnetita i albita kako bi bile čvrste i dobile crnu boju koja ukazuje na mladost. Njena prirodna kosa bila je obojana kanom i uljem smreke.
Brojne drevne mumije, u Egiptu i Americi, pronađene su s izrazima lica koji podsjećaju na vrisak - jezivo sličan "Kriku" norveškog slikara Edvarda Muncha.
Koristim ovu sliku u svojim javnim predavanjima o mumijama koje vrište, rekao je Saleem.
