Drevne egipatske mumije uglavnom su mirisale "drvenasto", "ljutkasto" i "slatkasto", pokazalo je istraživanje objavljeno u četvrtak u časopisu Journal of the American Chemical Society.
Istraživači su analizirali devet mumificiranih tijela iz Egipatskog muzeja u Kairu, od kojih većina potječe iz 1. i 2. tisućljeća prije Krista, koristeći kombinaciju alata i senzorskih tehnika, u prvoj studiji takve vrste, navode.
Miris mumificiranih tijela već godinama privlači značajan interes stručnjaka i šire javnosti, ali do sada nije provedena nikakva kombinirana kemijska i perceptivna znanstvena studija, rekao je glavni autor, profesor Matija Strlič sa sveučilišta University College London (UCL) i Sveučilišta u Ljubljani.
Ovo revolucionarno istraživanje stvarno nam pomaže bolje planirati očuvanje i razumjeti drevne materijale za balzamiranje. Dodaje još jedan sloj podataka kako bi obogatio muzejsku izložbu mumificiranih tijela.
Stručni "njuškači"
Istraživači su angažirali skupinu obučenih "njuškača" koji su imali zadatak opisati kvalitetu, intenzitet i ugodnost mirisa, kao i mjeriti uključene molekule i spojeve plinskom kromatografijom i masenom spektrometrijom.
To je timu omogućilo da utvrdi primjerice potječu li te komponente iz konzervansa, mikroorganizama ili pesticida.
Mirisi su opisani kao "drvenasti" u 78 posto slučajeva, "ljutkasti" u 67 posto, i "slatki" u 56 posto, dok su "slični tamjanu" i "ustajali, užegli" dobili po 33 posto.
Dr. Cecilia Bembibre s UCL-a rekla je da istraživanje naglašava "važnost korištenja naših osjetila za razumijevanje prošlosti".
Mumificiranje u starom Egiptu obično je uključivalo tretiranje tijela uljima i smolama, uključujući one od bora, cedra i smreke, kako bi se tijelo i duša sačuvali u zagrobnom životu i dali im ugodan miris.
