Unatoč negativnom trendu nestanka vlažnih staništa te njihovom ugroženošću, Hrvatska se ipak može podičiti s velikim i još uvijek očuvanim močvarnim područjima, kao što su Kopački rit i Lonjsko polje, ističu udruge na Svjetski dan vlažnih staništa, 2. veljače.
Vlažna staništa pripadaju najugroženijim staništima. Procjene pokazuju da je 64 posto svjetskih vlažnih staništa nestalo od 1900., a u nekim regijama gubitak je još veći.
Trend nestanka vlažnih staništa prisutan je i u Hrvatskoj, mnoga vlažna područja su nam nestala, a ona koja su ostala su ugrožena i moramo se boriti kako bismo ih očuvali i obnovili te im vratili sve one funkcije koje imaju, rekla je Hini Marina Petrić iz Svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF Adria.
Ipak se, ističe, u Hrvatskoj možemo podičiti s velikim i još uvijek očuvanim močvarnim područjima, kao što su Kopački rit i Lonjsko polje, te s rijekama koje još uvijek nisu u potpunosti kanalizirane pa i dalje slobodno teku.
Vlažna staništa ugrožena su zbog intenzivnih ljudskih aktivnosti, poput isušivanja, regulacija rijeka, izgradnje brana, nasipa. To često nepovratno mijenja njihov vodni režim te ona postupno nestaju. Poljoprivreda i infrastrukturni projekti također su pokretači njihova nestanka, a klimatske promjene dodatno pogoršavaju situaciju.
Dom za 40 posto biljnih i životinjskih vrsta
Za očuvanje vlažnih staništa ključno je, poručuje Petrić, primijeniti održivo upravljanje vodnim resursima, uključujući obnovu prirodnih tokova i sprječavanje isušivanja.
U WWF-u ističu kako su vlažna staništa dom za više od 40 posto biljnih i životinjskih vrsta. Ti centri bioraznolikosti najveći su borci protiv klimatskih promjena jer primjerice, tresetišta, vrsta vlažnog staništa, čine samo tri posto zemljine površine, a apsorbiraju dvostruko više ugljičnog dioksida nego sve šume na planetu zajedno.
Uništavanjem naizgled običnih močvara ili poplavnih šuma, uništavamo savršene ekosustave koji nam pružaju pitku vodu, čist zrak te bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta. Nažalost, prema posljednjem WWF-ovom Izvještaju o stanju planeta, u posljednjih 50 godina zabilježen je pad populacija vrsta od zabrinjavajućih 85 posto.
U WWF Adria ističu kako rade na restauraciji prirodnog kanala unutar našeg najvećeg močvarnog zaštićenog područja - Parka prirode Kopački rit, kroz projekt "Obnova Europske Amazone".
Poručuju kako se kvalitetnom zaštitom i upravljanjem vlažnih staništa, pružaju brojne socio-ekonomske prilike za razvoj, a jedna takva je integracija močvara u urbanističko planiranje umjesto njihovog uništavanja u korist infrastrukture.
Tomislav Hudina iz udruge BIOM kaže da su lani svjedočili kako se na izvoru Une mimo svih dozvola pokušalo graditi malu hidroelektranu pri čemu je došlo do devastacije jednog od dragulja prirodne baštine Hrvatske - izvora Une.
Ljudi uništili 30 posto svjetskih močvarnih staništa
Drugi primjer su planovi u BiH s izgradnjom hidroelektrane Gornji horizonti na Neretvi koja će, tvrdi, ako bude izgrađena dovesti do ogromnih negativnih utjecaja na bioraznolikost i poljoprivredu u delti Neretve zbog zaslanjenja uslijed smanjenog protoka koje se već događa zbog promjena u vodnom režimu.
Ima tu i primjera s nezakonitim vađenjem šljunka na Dravi za vrijeme najžešćih restrikcija vezanih uz covid-19 koje je pokušalo proći neopaženo.
Veliki izazovi s provedbom zabrane korištenja olovne sačme u vlažnim staništima također nam daju za pravo reći da je situacija daleko od bajne, upozorava Hudina.
Međutim, ima i pozitivnih primjera.
Nekoliko projekata koji zadnjih godina pokušavaju restaurirati dijelove toka Drave, kao i dugogodišnji napori za očuvanjem pašnjaka Gajna uz Savu ili ispaše stoke u Parku prirode Lonjsko polje su, kaže, svijetli primjeri kako bi se trebalo brinuti i ophoditi prema vlažnim staništima.
I u Ministarstvu zaštite okoliša ističu kako je nažalost, u proteklih 50 godina više od 30 posto svjetskih močvarnih staništa uništeno ljudskim djelovanjem, no njihov je značaj ipak prepoznat te se ulažu sve veći napori radi njihove obnove.
U Hrvatskoj se putem Ministarstva provode brojni projekti i inicijative kojima je cilj obnova prirodnih močvarnih staništa, a uključuju uklanjanje vodenih barijera i povezivanje prirodnih tokova rijeka, osiguravanje prirodnog plavljenja isušenih aluvijalnih nizina s travnjacima i šumama te obnovu cretnih i travnjačkih močvarnih staništa.
Močvarna područja, u koja ubrajamo tršćake, tresetišta, poplavne travnjake i šume, aluvijalne nizine, jezera, potoke i rijeke s njihovim rukavcima i mrtvicama, slana zamočvarena područja uz obalu, ali i proizvodna, ponegdje i umjetno stvorena staništa poput ribnjaka ili solana - od vitalnog su značenja za život ljudi, kažu u Ministarstvu.
U Hrvatskoj pet međunarodno značajnih područja
Močvare su područja visoke bioraznolikosti vrijedna zbog brojnih ugroženih vrsta koje na njima obitavaju te kao područja važna za ishranu migratornih vrsta ptica. Pružaju utočište brojnim biljnim i životinjskim vrstama.
Čuvari su pitke vode jer pohranjuju najveći dio slatke vode na Zemlji koju ujedno i pročišćavaju, a i prirodni su prijelaz između trajnih vodenih površina i različitih kopnenih staništa te kao takve prirodne, a ponegdje i umjetno stvorene retencije, mogu prihvatiti velike količine vode, spriječiti poplave ljudskih naselja te obraniti gradove i sela od visokih vodostaja.
U jeku današnje klimatske krize nije moguće dovoljno naglasiti ulogu močvara u ublažavanju klimatskih promjena jer su izuzetno značajan ponor ugljičnog dioksida iz atmosfere, jednog od glavnih krivaca globalnog zagrijavanja, ističu u Ministarstvu.
Svjetski dan vlažnih staništa obilježava se 2. veljače jer je na taj dan 1971. u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti, naročito kao staništa ptica močvarica.
Hrvatska je potpisnica Ramsarske konvencije od 1991., a na Ramsarskom popisu nalaze se Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje, donji tok Neretve, ribnjaci Crna mlaka i Vransko jezero kod Biograda.
U Hrvatskoj je zabilježeno gotovo 3900 lokaliteta koji se mogu izdvojiti kao cjelovito močvarno područje i 11 velikih močvarnih kompleksa ukupne površine veće od 800.000 hektara te niz manjih močvarnih cjelina, ističu u Ministarstvu.
Piše: Marina Bujan
