Revolucionari sustav uzimanja otisaka prstiju osmislio je hrvatski emigrant u Argentini Juan Vucetich (Ivan Vučetić), a svakog 1. rujna obilježava se Svjetski dan otisaka prstiju.
U Argentini je krajem 19. stoljeća počinjen zločin koji je razriješen uzimanjem otiska prstiju, što je bio prvi slučaj na svijetu uspješne identifikacije otisaka u istrazi ubojstva.
Godine 1892. dvoje djece u dobi od 6 i 4 godine brutalno je ubijeno u gradu Necochea pored glavnog grada Buenos Airesa. Isprva se sumnjalo da je počinitelj Ramón Velásquez, prijatelj roditelja djece Ponciana Caraballa i Francisce Rojas.
No tijekom ispitivanja je uvijek tvrdio da je nevin.
Na mjestu zločina istražitelji su pronašli krvavi otisak prsta i kontaktirali zapovjednika policije Vuceticha. On je u to vrijeme razvijao sustav za identifikaciju otisaka prstiju za policijsku upotrebu. Rojasove i Velásquezove otiske prstiju usporedio je s krvavim otiskom.
Na iznenađenje policije, otisak prsta poklopio se s otiskom majke, koja je negirala da je dirala krvava tijela. Ali suočena s dokazima, Francisca Rojas je priznala zločin.
To je bio prvi put da je identifikacija otisaka prstiju uspješno korištena u istrazi ubojstva. Vucetich je nakon tog slučaja poboljšao svoj sustav koji je nazvao "komparativni otisak prsta". Provincija Buenos Airesa službeno ga je prihvatila 1903. godine, a potom se brzo proširio španjolskim govornim područjem.
Vucetich je rođen 1858. na otoku Hvaru u Hrvatskoj, a s obitelji je 1882. emigrirao u Buenos Aires.
Znalo se da je njegova sklonost bila glazba. Iako nije imao posebnih pretenzija, želio je odmah početi s nekim poslom, stoji u Vucetichevoj biografiji koju je izradila argentinska vlada.
Godine 1888. pridružio se policiji Buenos Airesa kao "zaslužan", što je bio naziv službenika koji su znali čitati i pisati. Isprva je radio na računovodstvenim poslovima, a kasnije i kao voditelj statističkog ureda. Sve dok jednog dana nije naišao na rad engleskog antropologa Francisa Galtona, jednog od pionira znanstvenog proučavanja otisaka prstiju.
Fasciniran Galtonovim istraživanjem, Vucetich je razvio vlastitu metodu identifikacije stvarajući potrebne elemente za snimanje crteža otisaka prstiju ljudi. Godine 1891. povjerena mu je organizacija Ureda za antropometrijsku identifikaciju (sustav temeljen na tjelesnim mjerama) policije Buenos Airesa. Istodobno je dobio i prve datoteke s otiscima prstiju zatvorenika iz zatvora La Plata.
Nakon svog doprinosa razjašnjavanju slučaja Rojas, Vucetich je nastavio razvijati svoju metodu sve do patentiranja argentinskog sustava otisaka prstiju 1896. godine, koji se sastojao od alfanumeričke identifikacije prstiju ruke.
Njegova je uporaba sada neophodna u područjima kao što su provjera autentičnosti dokumenata, kriminologija te kontrola granica i zračnih luka. Svakog 1. rujna obilježava se Svjetski dan daktiloskopije, odnosno otisaka prstiju.
Za sigurnosne stručnjake upotreba otisaka prstiju značila je ono što je upotreba DNK za nas danas. Stoga se Vucetichev sustav smatra "političkom i društvenom revolucijom".
Vucetich je umro 1925. godine, a pokopan je u supruginoj obiteljskoj grobnici u gradu Doloresu u Argentini.
U spomen na njega Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja u Zagrebu nosi ime „Ivan Vučetić“.
Prošle godine je na Hvaru otvoren muzej misterija "Ivan Vučetić Museum of Mystery". Muzej posvećen forenzičaru smješten je u kući u kojoj je živio u centru grada Hvara.
