Dvije ogromne formacije, jedna ispod Pacifika, druga ispod Afrike, dugo su zbunjivale znanstvenike. Unatoč sličnostima u obrascima seizmičkih valova, James Panton geodinamičar s britanskog Sveučilišta Cardiff i njegovi kolege otkrili su da se te formacije razlikuju u sastavu i podrijetlu. Ta razlika može utjecati na protok topline i konvekciju unutar Zemlje, utječući tako i na njezinu magnetosferu.
Visoke do 900 kilometara i široke tisuće kilometara, te velike formacije niske brzine prvi su put identificirane 1980-ih. Istraživanja pokazuju da se djelomično sastoje od drevne oceanske kore reciklirane tijekom milijuna godina.
Fascinantno je vidjeti veze između pomicanja ploča na Zemljinoj površini i struktura 3000 kilometara duboko u našem planetu, kaže Paula Koelemeijer, seizmologinja sa Sveučilišta u Oxford i jedna od autorica navedenog istraživanja.
Pantonov tim otkrio je da pacifička formacija sadrži 50 posto više svježe oceanske kore od afričke formacije, što je čini gušćom. Smatramo da je pacifička formacija niskih brzina obogaćena subduciranom oceanskom korom, što implicira da nedavna povijest subdukcije Zemlje uzrokuje tu razliku, objašnjava Panton.
Pacifički vatreni prsten vjerojatno obnavlja svoju koru, dok je starija kora afričke regije temeljitije izmiješana, smanjujući svoju gustoću, pokazalo je istraživanje, koje je objavljeno u časopisu Scientific Reports.
Činjenica da se te dvije velike formacije niske brzine razlikuju po sastavu, ali ne i po temperaturi ključna je za priču i objašnjava zašto se čini da su seizmički gledano iste, dodaje Koelemeijer.
Neravnomjerno rasipanje topline iz tih struktura može destabilizirati Zemljino magnetsko polje, s afričkom formacijom koja je već povezana s lokaliziranim slabljenjem tog polja. Ipak, potrebna su daljnja promatranja Zemljinog gravitacijskog polja kako bi se procijenio njihov širi utjecaj.
Izvor: Science Alert
