Temperature tla u globalnom su porastu, što je podatak koji se često zanemaruje u klimatskim studijama koje se prvenstveno fokusiraju na temperaturu zraka i vode.
Nedavna znanstvena studija koju su proveli njemački znanstvenici baca novo svjetlo na ovo pitanje, otkrivajući alarmantne trendove ekstremnog zagrijavanja tla. Njihova otkrića sugeriraju da se ekstremne temperature u tlu intenziviraju brže nego ekstremne temperature zraka, što potencijalno pridonosi nizu značajnih posljedica.
Drugačiji pristup, alarmantni rezultati
Tradicionalno, istraživanje klimatskih promjena imalo je kao prioritet praćenje temperature zraka i vode, uglavnom zbog složenosti koja je uključena u precizno mjerenje temperature tla. Međutim, ova nova studija imala je drugačiji pristup uspoređujući podatke iz različitih izvora, uključujući meteorološke stanice za praćenje, satelite, skupove podataka za ponovnu analizu i modele Zemljina sustava.
Njemački znanstvenici su koristili indeks TX7d kako bi izmjerili intenzitet ekstremnih temperatura tla. Usredotočili su se na gornjih 10 centimetara tla i zrak do 2 metra iznad površine, ispitujući 118 meteoroloških postaja diljem Europe. Njihova analiza, koja je trajala od 1996. do 2021. godine, rezultirala je sa 160 parova mjerenja temperature zraka i tla.
Studija je na kraju otkrila zabrinjavajući trend: na dvije trećine analiziranih mjesta ekstremne temperature u tlu pojačavale su se brže nego one u zraku.
Nadalje, regionalne varijacije primijećene su diljem Europe, pri čemu je srednja Europa, uključujući Njemačku, Italiju i južnu Francusku, doživjela najizraženiji porast ekstremnih temperatura u tlu. U tim je regijama utvrđeno da intenzitet ekstremne topline tla raste 0,7 stupnjeva Celzija po desetljeću brže od ekstremne topline zraka blizu površine.
Tlo se zagrijava dvostruko brže od zraka
Za procjenu učestalosti i intenziteta ekstremne topline tla, njemački znanstvenici su koristili indeks TX90p. Otkrili su da broj dana s ekstremnim vrućinama u tlu raste dvostruko brže nego u zraku.
Na primjer, ako su trenutno visoke temperature u tlu i zraku 10 posto dana u mjesecu, desetljeće kasnije će visoke temperature u zraku biti 15 posto dana i visoke temperature u tlu na 20 posto dana u mjesecu, pojašnjava Almudena García-García, znanstvenica u Centru za istraživanje okoliša Helmholtz (UFZ) i koautorica spomenute studije koja je objavljena u časopisu Nature Climate Change.
Ta se razlika uvelike može pripisati vlažnosti tla, kritičnom čimbeniku koji utječe na izmjenu topline između tla i zraka. Pokrov tla igra značajnu ulogu u razini vlažnosti tla, pri čemu šume, na primjer, ublažavaju gubitak vlage zbog isparavanja i crpe vodu iz dubljih slojeva tla. Suprotno tome, otvorena staništa poput travnjaka ili poljoprivrednih polja često imaju ograničen pristup dubokoj vlazi tla.
Implikacije ekstremne topline tla nadilaze njihov utjecaj na mikroorganizme i ekosustave koji žive u tlu. Kada temperatura tla premaši temperaturu zraka, to može dovesti do oslobađanja dodatne topline i ugljika u niže slojeve atmosfere, pogoršavajući atmosfersko zagrijavanje. Jian Peng, voditelj Odjela za daljinsko očitavanje UFZ-a, naglasio je važnost ovih otkrića.
S obzirom na nove rezultate, studije o učincima ekstremnih vrućina, koje uglavnom razmatraju temperature zraka, ali su podcijenile čimbenik ekstremnih vrućina u tlu, morale bi se napraviti nove procjene, kaže Peng.
Izvor: Science Alert
