Nema "dodatne štete na DNK-u" djece čiji su roditelji bili izloženi zračenju nakon nuklearne eksplozije u Černobilu prije nego što su ta djeca začeta, pokazalo je istraživanje čiji su rezultati objavljeni u časopisu Science.
To je prva studija koja je proučavala gene djece čiji su roditelji bili angažirani na poslovima raščišćavanja nakon nuklearne katastrofe koja se dogodila 26. travnja 1986., prenio je BBC.
Svi ispitanici rođeni su nakon nesreće, između 1987. i 2002., i pregledani su njihovi genomi. Znanstvenici nisu pronašli nikakve mutacije koje bi bile povezane s izlaganjem njihovih roditelja posljedicama nuklearne nesreće.
Profesorica Gerry Thomas s Imperial College London provela je desetljeća proučavajući biologiju raka, posebno tumora povezanih sa štetama od zračenja. Ona objašnjava da je ovo prva nova studija koja je pokazala da čak i kad su ljudi izloženi relativno visokim dozama zračenja u usporedbi s pozadinskim zračenjem to nema učinka na njihovu buduću djecu.
Novu studiju vodila je profesorica Meredith Yeager s Američkog nacionalnog instituta za rak (NCI) u Marylandu. Bila je usmjerena na djecu radnika koji su bili poslani na raščišćavanje visoko kontaminiranog područja oko nuklearne elektrane te na djecu evakuiranih stanovnika iz danas napuštenog grada Pripjata i drugih naselja u krugu od 70 kilometara od nuklearke.
Jedan od voditelja istraživanja dr. Stephen Chanock, također s NCI-ja objasnio je da je znanstveni tim obuhvatio čitave obitelji pa su znanstvenici mogli uspoređivati DNK majke, oca i djece.
Mi ovdje nismo proučavali što se dogodilo s djecom koja su bila (u maternici) u vrijeme nesreće - mi smo proučavali nešto što se zove mutacije de novo.
To su nove mutacije u DNK, događaju se nasumično u jajašcu ili stanici spermija. Ovisno o time gdje se u genima bebe dogodi mutacija ona ne mora imati nikakvog utjecaja ili može uzrokovati bolest.
U svakoj je generaciji takvih mutacija 50-100 i one su nasumične, objašnjava dr. Chanock. Na neki način one su građevni materijal evolucije. To je način na koji se nove promjene unose u populaciju sa rođenjem jedinke. Proučavali smo genome majki i očeva i potom djece. I dodatnih devet mjeseci pratili smo hoće li se pojaviti ijedan signal u velikom broju tih mutacija koji je povezan s izlaganjem roditelja zračenju. Nismo pronašli ništa.
To znači, kažu znanstvenici, da učinak zračenja na tijelo roditelja nema utjecaja na djecu koju u budućnosti začnu.
Mnogo se ljudi bojalo imati djecu nakon atomskih bombi (u Nagasakiju i Hirošimi)), kazala je profesorica Thomas za BBC News. I ljudi nakon nesreće u Fukušimi bojali su se imati djecu jer su mislili da će njihovo djete biti pogođeno zračenjem kojemu su bili izloženi. To je tako tužno. Ako možemo pokazati da to nema utjecaja, nadajmo se da će to ublažiti strahove.
Profesorica Thomas nije sudjelovala u istraživanju genoma, nego je njezin tim proveo drugi dio istraživanja o vezi karcinoma i Černobila.
Proučavali su rak štitnjače jer se zna da je nuklearna katastrofa izazvala oko 5000 slučajeva tog raka, od kojih je većina liječena i izliječena.
Vlasti u vrijeme nesreće nisu spriječile prodaju kontaminiranog mlijeka u tom području i mnoga su ga djeca pila primajući velike doze radioaktivnog joda.
Utvrdili smo da nema razlike između raka štitnjače uzrokovanog zračenjem iz Černobila i drugih karcinoma štitnjače, kazala je Thomas.
Stoga nema 'demonskog' raka iz Černobila koji ne možemo liječiti - liječi se kao i svi drugi slučajevi.
