Slijepe i slabovidne osobe za snalaženje u prostoru najčešće koriste bijeli štap ili pak psa vodiča. I dok im bijeli štap određenu samostalnost, pas vodič može im pružiti puno veću pomoć u snalaženju u prostoru, kao i u obavljanju svakodnevnih poslova.
No problem je što pasa vodiča nema toliko da sve slijepe i slabovidne osobe dobiju jednoga. Osim toga, njihov odgoj i edukacija traju dugo i iziskuju znatna financijska sredstva.
Stoga ne iznenađuje što su znanstvenici pokušali pronaći alternativu psima vodičima i okrenuli se robotima.
Tako su znanstvenici sa Sveučilišta Binghamton uspjeli razviti robotskog psa koji bi mogao pomagati osobama sa oštećenjem vida. Njihovi robotski psi uče puno brže od budućih pasa vodiča i umjesto stotina sati obuke mogu početi s radom već nakon samo desetak sati.
U otprilike deset sati obuke ovi su roboti u stanju kretati se, snalaziti se u unutarnjem prostoru, voditi ljude, izbjegavati prepreke, a u isto vrijeme mogu prepoznati poteze uzicom, rekao je voditelj tima, profesor informatike Shiqi Zhang u izjavi.
Iako su pokazali da je moguće napraviti alternativu koja bi mogla omogućiti brojnim slijepim i slabovidnim osobama da napokon dobiju svoga vodiča, prof. Zhang ističe kako će biti potrebno još dosta vremena prije nego što bi robotski psi eventualno mogli zamijeniti pse vodiče.
Prof. Zhang i njegov tim žele robotskim psima dodati sučelje koje će prepoznavati glasovne naredbe kako bi korisnik mogao usmeno reći psu što točno želi napraviti.
Također, inteligentna neposlušnost važna je sposobnost. Na primjer, ako sam slabovidan i kažem psu robotu da uđe u promet, željeli bismo da robot to razumije. Trebali bismo zanemariti ono što čovjek želi u toj situaciji. To su neke buduće smjernice koje razmatramo, dodaje prof. Zhang.
Tim će predstaviti rad o svom istraživanju na konferenciji o robotskom učenju (CoRL) u studenom.
Jedna od mogućih upotreba za robotske pse, pojasnio je prof. Zhang, jest da budu postavljeni na javnim mjestima i budu na usluzi svima koji tamo dolaze. Primjerice, kao što je slučaj s javnim biciklima koje možemo pronaći u gradovima.
Izvor: Sveučilište u Binghamtonu