Čileanski znanstvenici koji proučavaju organizme na jednom od najudaljenijih mjesta na Zemlji pozvali su regionalne čelnike da pojačaju napore u borbi protiv klimatskih promjena.
Tijekom nedavne ekspedicije, koja je bila odgođena za godinu dana zbog pandemije koronavirusa, nastojalo se istražiti štetne organizme i način kojim utječu na klimatske promjene.
Čileanska regija Magallanes – na južnom kraju Južne Amerike gdje se spajaju Atlantski i Tihi ocean – proteže se od Punta Arenasa preko Magellanova tjesnaca do kanala Beagle.
Znanstvenici su se brodom za oceanografska istraživanja Cabo de Hornos otisnuli na putovanje kroz tjesnace okružene vrhovima, ledenjacima i pticama u letu, a fokusirali su se na istraživanje voda koje imaju manju količinu kiselosti, saliniteta i kalcija od drugih oceana i mora, pogotovo u svojim najplićim dijelovima.
Znanstvenici vjeruju kako će se uvjeti otkriveni u ovim vodama zbog sve većih utjecaja klimatskih promjena u idućim desetljećima pojaviti i u drugim dijelovima svijeta.
Regionalni planovi za smanjenje i prilagodbu na klimatske promjene zastarjele su s obzirom na ono što se događa u okolišu, kazao je vođa ekspedicije Jose Luis Iriarte za AFP.
Okoliš se mijenja brže nego što mi kao društvo reagiramo na to.
Znanstvena misija posebno se posvetila istraživanju “crvenih plima” - štetnog cvjetanja algi od kojih more poprima crvenu boju.
Crvene plime prvi su put zabilježene u regiji Magallanes prije pola stoljeća i od tada su uzrokovale 23 smrti, a otrovale su više od 200 ljudi.
Ovo područje zahvaćeno je i topljenjem ledenjaka kojemu je uzrok globalno zatopljenje.
Ne znamo kako će ovi organizmi, a posebice mikroorganizmi, reagirati na to, kazao je Iriarte.
Tijekom ekspedicije znanstvenici su se zaustavili na 14 mjesta, svaki put uzimajući uzorke vode na različitim dubinama sve do 200 metara za što su koristili instrument imena rozeta.
Drugi dio opreme korišten je za uzimanje uzoraka tla, ponekad i na dubinama od 300 metara.
Znanstvenici su također pročešljali obale u potrazi za algama i mekušcima.
Zadnji bastion bioraznolikosti
Biolog mora Rodrigo Hucke, jedan od 19 znanstvenika na ekspediciji, proveo je sate promatrajući površinu vode s najvišeg dijela broda.
Kada bi u daljini uočio kita, dao bi signal i uskočio u mali gliser kako bi došao što bliže ogromnom sisavcu u pokušaju prikupljanja njegovog izmeta zbog promatranja promjena u prehrani.
Hucke kaže da su vlade povijesno nezainteresirane za oceane, koji pokrivaju 70 posto zemljine površine.
Nada se kako će se na idućoj UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama – COP27 u Egiptu – napraviti koraci prema stvarnoj globalnoj promjeni u upravljanju oceanima.
U 2022. ovo se treba promijeniti, trebaju se donijeti konkretne odluke koje će dovesti do promjena, kazao je Hucke.
Brine ga da bi ova regija jednog dana mogla postati “jedan od zadnjih bastiona bioraznolikosti na Zemlji”.
Nakon devetodnevne misije znanstvenici su se vratili u laboratorije kako bi analizirali prikupljene informacije.
Mislim da smo mi glas onoga što priroda ne može reći, rekao je Wilson Castillo, 24-godišnji student biokemije i najmlađi član ekspedicije.
