Heksagonalni dijamanti dobili su naziv po svojoj heksagonalnoj kristalnoj strukturi, a pronalazilo ih se i na mjestima udara meteorita, dok ih se nakratko uspjelo napraviti i u laboratorijima. No ti dijamanti bili su ili premali ili su trajali prekratko da bi se iskoristili za mjerenja.
Sada su znanstvenici sa Sveučilišta Washington State, točnije Instituta za fiziku šokauspjeli napraviti heksagonalne dijamante dovoljno velike da bi im izmjerili krutost pomoću zvučnih valova. Njihovo istraživanje objavljeno je u znanstvenom časopisu Physical Review B.
Dijamant je vrlo jedinstven materijal. Ne samo da je najjači, već ima i prekrasne optičke karakteristike i vrlo visoku toplinsku provodljivost. Sad smo uspjeli napraviti heksagonalan oblik dijamanta, proizveden pod eksperimentima kompresijskog šoka i koji je značajno krući i jači od regularnog dragulja dijamanta, kaže Yogendra Gupta, direktor navedenog instituta.
Gupta i vodeći autor istraživanja Travis Volz prvi su u svijetu koji su uspjeli predstaviti dokaze iz pravih pokusa o tome da su heksagonalni dijamanti superiorniji prirodnim dijamantima (čija struktura je kockasta).
Oni su u eksperimentima koristili barut i komprimirani plin kako bi ispaljivali male grafitne diskove veličine kovanice brzinom od oko 24.000 kilometara na sat na transparentnu podlogu. Udar tih diskova proizveo bi udarne valove u njima te ih tako pretvorio u heksagonalne dijamante.
Odmah nakon udara diskova i transformacije, znanstvenici su proizveli mali zvučni val te koristili lasere za mjerenje njegovog kretanja kroz novostvoreni dijamant. Što je materijal krući, zvučni val se kreće brže kroz njega.
Do tog trenutka, zvučni valovi su se najbrže kretali kroz prirodni dijamant, no nakon tog eksperimenta, dokazali su da je čovjek uspio nadmašiti prirodu i stvoriti najsnažniji materijal u povijesti.
Krutost materijala određuje njegovu otpornost na deformiranje pod pritiskom. Tvrdoća materijala je pak otpornost materijala na površinska oštećenja, poput ogrebotina i slično.
Generalno gledano, što je materijal krući, to je i tvrđi, kaže Volz. No, dok on i Gupta nisu uspjeli zagrebati heksagonalne dijamante te tako dokazati i njihovu superiornu tvrdoću izravno, to mogu zaključiti na temelju njegove krutosti.
Ako znanost i tehnologija napreduju do točke u kojoj se heksagonalni dijamanti mogu napraviti i koristiti, mogućnost njihove primjene bila bi široka, posebice u strojnoj industriji.
Gupta ne isključuje niti mogućnost da se heksagonalni dijamanti jednog dana koriste i na zaručničkom prstenju.
Izvor: EurekAlert
