Yaakow Weiss, znanstvenik s hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, zajedno je s kolegama proučavao južnoafričke vlaknaste dijamante tako što su drobili njihove dijelove kako bi iz njih izvukli sićušne slojeve tekućine zarobljene unutar kristalne strukture tih dijamanata.
tri vijesti o kojima se priča


Ta tekućina iz koje su se ti dijamanti nekoć formirali u sebi sadrži jedinstven zapis davnih uvjeta duboko u Zemlji. Isto tako sadrži uran i torij, koji propadaju u izotop helij 4 te koji postupno curi iz kristalne strukture dijamanta. No, nitko dosad nije znao preciznu razinu tog curenja, koja je potrebna kako bi se utvrdila starost tih dijamanata i kako bi se otključale tajne koje oni u sebi sadrže.
Izradom modela navedenog propadanja helija 4 tijekom vremena, Weiss i njegovi kolege ustvrdili su širi raspon starosti tih dijamanata. Nakon toga su isključili starosnu dob koja bi bila nemoguća obzirom na poznate tektonske i termalne uvjete u Zemljinom plaštu i kori na lokaciji gdje su formirani ti dijamanti.
Kombiniranjem tih podataka dobili su gornju granicu curenja helija 4 iz dijamanata i koju su mogli primijeniti na sve vlaknaste dijamante koje su proučavali.
Weissov tim datirao je tekućinu u tim dijamantima unazad do tri različita vremenska perioda, svaki koji se podudara s velikim promjenama na površini Zemlje. Najstariji pronađeni vlaknasti dijamanti tako su stari između 750 milijuna i 2,6 milijardi godina, no znanstvenici su suzili vrijeme njihova nastanka na oko prije milijardu godina, kad su kretanja tektonskih ploča formirala planine u današnjoj Južnoj Africi.
Nakon toga utvrdili su da su neki vlaknasti dijamanti formirani prije između 300 i 540 milijuna godina, što se podudara s formiranjem planinskog lanca Naukluft u Namibiji.
Najmlađi vlaknasti dijamanti formirani su prije između 85 i 118 milijuna godina, odnosno netom prije nego li ih je potpovršinska erupcija izbacila prema gornjem sloju Zemljine kore.
Isto tako, Weissov tim otkrio je da je tekućina u najstarijim vlaknastim dijamantima bogata ugljikom i silicij dioksidom, dok su najmlađi bogati slanom otopinom. To isto tako može biti i odjek značajnih geoloških promjena, primjerice najmlađi vlaknasti dijamanti možda potječu od oceanskog dna koje su tektonske promjene gurnule duboko ispod kontinentalne ploče.
Studija koju su proveli objavljena je u znanstvenom časopisu Nature Communications.
Dijamanti su jedinstveni i po tome što niti jedan drugi mineral ili kamen ne dolazi do površine s toliko malo unutarnjih promjena te stoga daju jedinstveni uvid u povijest Zemljine kore i gornjeg sloja Zemljinog plašta, poput vremenske kapsule, ističe geologinja Suzette Timmerman sa sveučilišta Alberta, koja nije sudjelovala u studiji.
Weiss i njegov tim planiraju na isti način provjeriti dijamante i iz drugih regija u svijetu kako bi pronašli slične veze između njihovog formiranja te značajnih tektonskih kretanja u povijesti.
Izvor: Scientific American