Yaakow Weiss, znanstvenik s hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, zajedno je s kolegama proučavao južnoafričke vlaknaste dijamante tako što su drobili njihove dijelove kako bi iz njih izvukli sićušne slojeve tekućine zarobljene unutar kristalne strukture tih dijamanata.
Ta tekućina iz koje su se ti dijamanti nekoć formirali u sebi sadrži jedinstven zapis davnih uvjeta duboko u Zemlji. Isto tako sadrži uran i torij, koji propadaju u izotop helij 4 te koji postupno curi iz kristalne strukture dijamanta. No, nitko dosad nije znao preciznu razinu tog curenja, koja je potrebna kako bi se utvrdila starost tih dijamanata i kako bi se otključale tajne koje oni u sebi sadrže.
Izradom modela navedenog propadanja helija 4 tijekom vremena, Weiss i njegovi kolege ustvrdili su širi raspon starosti tih dijamanata. Nakon toga su isključili starosnu dob koja bi bila nemoguća obzirom na poznate tektonske i termalne uvjete u Zemljinom plaštu i kori na lokaciji gdje su formirani ti dijamanti.
Kombiniranjem tih podataka dobili su gornju granicu curenja helija 4 iz dijamanata i koju su mogli primijeniti na sve vlaknaste dijamante koje su proučavali.
Weissov tim datirao je tekućinu u tim dijamantima unazad do tri različita vremenska perioda, svaki koji se podudara s velikim promjenama na površini Zemlje. Najstariji pronađeni vlaknasti dijamanti tako su stari između 750 milijuna i 2,6 milijardi godina, no znanstvenici su suzili vrijeme njihova nastanka na oko prije milijardu godina, kad su kretanja tektonskih ploča formirala planine u današnjoj Južnoj Africi.
Nakon toga utvrdili su da su neki vlaknasti dijamanti formirani prije između 300 i 540 milijuna godina, što se podudara s formiranjem planinskog lanca Naukluft u Namibiji.
Najmlađi vlaknasti dijamanti formirani su prije između 85 i 118 milijuna godina, odnosno netom prije nego li ih je potpovršinska erupcija izbacila prema gornjem sloju Zemljine kore.
Isto tako, Weissov tim otkrio je da je tekućina u najstarijim vlaknastim dijamantima bogata ugljikom i silicij dioksidom, dok su najmlađi bogati slanom otopinom. To isto tako može biti i odjek značajnih geoloških promjena, primjerice najmlađi vlaknasti dijamanti možda potječu od oceanskog dna koje su tektonske promjene gurnule duboko ispod kontinentalne ploče.
Studija koju su proveli objavljena je u znanstvenom časopisu Nature Communications.
Dijamanti su jedinstveni i po tome što niti jedan drugi mineral ili kamen ne dolazi do površine s toliko malo unutarnjih promjena te stoga daju jedinstveni uvid u povijest Zemljine kore i gornjeg sloja Zemljinog plašta, poput vremenske kapsule, ističe geologinja Suzette Timmerman sa sveučilišta Alberta, koja nije sudjelovala u studiji.
Weiss i njegov tim planiraju na isti način provjeriti dijamante i iz drugih regija u svijetu kako bi pronašli slične veze između njihovog formiranja te značajnih tektonskih kretanja u povijesti.
Izvor: Scientific American
