Pitanje rada Ubera u Hrvatskoj otvoreno je već dulje, a u posljednje vrijeme zaredali su se prosvjedi taksista. Posljednji u nizu blokirao je prometnice u Dubrovniku, Splitu i Zagrebu i to usred turističke sezone.
Čak je i ministar prometa Oleg Butković osudio takav prosvjed i blokiranje prometnica usred sezone, a ponovio je i svoj stav kako je Uber nezakonit te rekao kako je prometna inspekcija zatražila privremenu zabranu aplikacije Uber.
No, može li se uopće zabraniti aplikacija? Za pojašnjenje smo upitali informatičkog stručnjaka iz tvrtke Defensecode, Lucijana Carića.
"Što se zabrane Uberove aplikacije tiče, mogu reći ovo - papir trpi sve. Dakle, deklarativno, moguće je zabraniti i izlazak sunca. U stvarnosti, efikasnost provođenja mnogih zabrana, pogotovo u umreženom "digitalno-virtualnom" svijetu, više je nego upitna. Tako je, recimo, zabranjeno neovlašteno kopirati zaštićene autorske sadržaje. U stvarnosti, uz pomoć VPN (Virtual Private Network) i torrent aplikacija to je brzo i lako izvedivo, te - ne samo u Hrvatskoj - već i na cijelom svijetu nema dovoljno policajaca i sudaca koji bi to spriječili", kaže Carić.
Kad je riječ o zabrani same aplikacije, situacija je prilično komplicirana.
"Kada govorimo o zabrani aplikacije, ulazimo u područje koje je iznimno složeno pravno, ali i tehnološki. Uber je tvrtka s više sjedišta i brojnim podružnicama, od kojih se jedna nalazi i u Hrvatskoj. Međutim, njihova mobilna aplikacija dobavljiva je preko "skladišta" aplikacija koja se, redom, nalaze izvan Hrvatske i gotovo sigurno ne podliježu hrvatskoj jurisdikciji. Također, sam sustav ("serveri") koji podržava tu aplikaciju nalazi se izvan Hrvatske, dakle izvan hrvatskog pravnog sustava.
Tehnički, bilo bi moguće tražiti od Ubera da ograniči distribuciju svoje aplikacije, tako da ona nije dostupna u Hrvatskoj (postoje aplikacije koje iz raznih razloga nisu jednako dostupne u cijelom svijetu), kao i da ne podržava njeno funkcioniranje u Hrvatskoj. Da li je hrvatski sud nadležan donijeti takvu odluku, te da li se takve eventualne odluke Uber uopće dužan pridržavati - to je pitanje na koje ćemo tek dobiti odgovor", ističe Carić.
Zanimalo nas je i kako bi država, ukoliko dođe do zabrane, mogla tu zabranu provoditi. Pogotovo u situaciji kad u Hrvatsku dolaze i stranci u čijim je zemljama Uber potpuno legalan.
"Kontrola takve zabrane teško je izvediva, jer kod nas država nema "fizički" nadzor nad internetom, već pojedine dijelove hrvatskog interneta održavaju različiti ISP-ovi. Država bi njima mogla narediti filtriranje prometa aplikacije, ali to zahtjeva primjenu tehnoloških rješenja koja koštaju, pa je pitanje tko bi u tom slučaju snosio troškove provođenja takve zabrane.
Nadalje, što se zabrane tiče, trebalo bi pojasniti što se želi zabraniti, da li korištenje ili i samo posjedovanje aplikacije. Zabrana posjedovanja aplikacije čini mi se kao najluđa opcija. Mnoge legalne aplikacije mogu se iskoristiti za izvođenje nelegalnih operacija. Tako se, na primjer, program za obradu slike može iskoristiti za izradu krivotvorenih novčanica, programom za kopiranje mogu se kopirati i zaštićeni autorski sadržaji, a programom za slanje elektroničkih poruka mogu se slati prijetnje i ucjene.
Mislim da je u povijesti bilo nekih ludih zabrana, kao što je npr. zabrana posjedovanja kompjuterskih virusa koja je uvedena u nekim zemljama. Nije samo suludo to što se takvom zabranom onemogućuje istraživanje virusa, pa tako i razvoj antivirusne industrije (dakle korisna i komercijalna djelatnost), već - tehnički - svaki korisnik koji je bez svoje volje inficiran virusom može postati kriminalac.
Koliko se ovim Hrvatska gura u suludu pravnu i tehnološku situaciju, vidljivo je iz mogućnosti da svaki stranac koji izvan Hrvatske uredno (i zakonito) koristi Uberovu aplikaciju ovdje odjednom postane "kriminalac", kao i hrvatski državljani koji Uberovu aplikaciju žele koristiti u inozemstvu", ističe Carić.
Zanimalo nas je i što bi savjetovao korisnicima Ubera kojih samo u Hrvatskoj ima stotinjak tisuća?
"Problem je što Hrvatska zabranom Uberove aplikacije pokušava nadomjestiti potpuno nefunkcioniranje svog pravnog sustava, sve po starom pravilu - kada nešto nisi u stanju regulirati, onda to zabrani. Ne ulazeći u to da li Uber u Hrvatskoj krši zakon ili ne (budući da još nemamo konačne sudske odluke po tom pitanu), očito je da država nema niti dovoljno inspektora, niti pravnu i tehnološku snagu da na terenu riješi pitanje poštivanja zakona.
Sada iz demagoških razloga, prvenstveno ulagivanja maloj, glasnoj i nasilnoj interesnoj skupini, ona pokreće pravne postupke koji imaju šansu završiti još većom blamažom. Taj glasniji dio taksista (to mora biti jasno, radi se samo o dijelu taksi prijevoznika) zapravo se otvoreno bori protiv konkurencije, i to nije prvi puta. Ta "izvorna" grupa taksista štrajkala je čak i u vrijeme kada je imala apsolutni monopol, a on je u međuvremenu izgubljen", smatra Carić i dodaje kako jedno svima mora biti jasno - povratak na staro nije moguć jer velik broj korisnika Ubera nije ni ranije koristio usluge taksista pa ih neće ni ukoliko do zabrane dođe.
"Čak i kada bi se uspješno provela zabrana Ubera, velik broj njihovih korisnika ne bi se "vratio" tim taksistima, jer njihove usluge nikada nisu ni koristili. Također, taksisti su vrlo selektivni. Bune se protiv Ubera, a recimo, zagrebački taksisti se ne bune protiv toga što mjestašce pored Zagreba - Velika Gorica - monopolizira zagrebačku zračnu luku, na kojoj mogu stajati samo - povlašteni - velikogorički taksisti, čije su cijene prijevoza dvostruko veće od zagrebačkih. Ni država, očito, ne vidi problem da mjesto koje bi po veličini u Zagrebu bilo tek četvrti najmanji kvart monopolizira zračnu luku koja bi, da o njemu ovisi, sigurno propala.
Ono što mogu poručiti korisnicima je - glasajte svojim novcem i tako dajte podršku onima s kojima se slažete, odnosno uskratite podršku onima s kojima se ne slažete", poručuje na kraju Carić.