Sateliti su obično napravljeni tako da je u osnovi riječ o metalnim kutijama s elektroničkim unutarnjim komponentama. Riječ je o tradicionalnom pristupu izgradnji satelita, no ne postoji ograničenje za korištenje i drugih materijala za njihovu izradu, poput drva.
Japanski znanstvenici dovršili su testiranje druge vrste materijala koji bi se eventualno mogao koristiti na stvarnom satelitu, a riječ je o drvu stabla magnolije. Njihov projekt LignoSat temelji se na jednostavnoj ideji da se drvo može koristiti kao materijal za kućište satelita. Drvo je na neki način bolje od metala za svemirske primjene zbog svoje fleksibilnosti, čvrstoće i relativno male težine.
Eksperiment na ISS-u
Uporabom drva za kućište satelita želi se ublažiti i još jedan problem, onaj specifičan za metalna kućišta za satelite. Inače, kad satelit ponovno uđe u atmosferu i počne sagorijevati, dijelovi njegova kućišta, obično aluminijski, mogu se odvojiti i ostati zarobljeni u vlastitoj orbiti, a da u potpunosti ne izgore u atmosferi. Te orbitalne strugotine mogu pridonijeti rastućem problemu svemirskog otpada i mogli bi se eliminirati korištenjem druge vrste materijala za kućište satelita, poput upravo drva.
Ipak, dosad nitko nije testirao kako bi se drvo snašlo u takvom nemilosrdnom okruženju kao što je svemirski vakuum. S obzirom na to da je nekoć bilo dio živog bića, postoji velika vjerojatnost da bi bilo nekih negativnih utjecaja.
Stoga su znanstvenici s projekta LignoSat pokrenuli eksperiment na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS). Tijekom perioda od 290 dana u 2022. godini različiti komadi testnog drva stajali su ispred eksperimentalnog modula Kibo na ISS-u, koji se vratio na Zemlju u siječnju ove godine.
Drvo izdržalo vakuum bez ikakvih problema
Nakon što su se uzorci vratili na Zemlju, znanstvenici LignoSata sa Sveučilišta Kyoto i Sumitomo Forestry, dijela velikog japanskog konglomerata, podvrgli su ih nizu ispitivanja materijala. Unatoč stalnom izlaganju zračenju više od pola godine čini se da ni na jednom uzorku nije bilo značajnih deformacija, ljuštenja ili površinskih oštećenja. Isto tako, nije bilo bitne promjene u masi uzoraka, što pokazuje da oni mogu pružiti dugoročnu zaštitu za bilo koju unutrašnjost satelita koja bi se u njima nalazila.
Jedan određeni uzorak drva posebno se isticao, ali to je bilo više zbog njegovih inherentnih svojstava, a ne zbog neke posebne nadmoći na testovima u svemiru. Drvo koje su japanski znanstvenici odabrali bila je magnolija, koja je relativno fleksibilna, ali pruža dovoljnu potpornu čvrstoću.
Stoga će magnolija činiti kućište satelit za LignoSat kada bude lansiran u zajedničkoj misiji NASA-e i JAXA-e 2024. godine. U konačnici, riječ je o tek prvom koraku u nečemu što bi potencijalno moglo promijeniti budućnost malih satelita.
Izvor: Universe Today
