S ovotjednim vijestima iz Škotske i Izraela, gdje je veliki dio stanovništva cijepljen protiv COVID-19, da cjepiva u velikoj mjeri sprječavaju pojavu bolesti kod cijepljene osobe, izranja novo pitanje - zaustavljaju li cjepiva i epidemiju?
Mnogo toga ovisi o odgovoru na to pitanje, ističu stručnjaci.
Ako cjepiva, koja se daju širom svijeta ne sprječavaju samo pojavu simptoma kod cijepljene osobe nego i uništavaju virus, pa ga cijepljene osobe više ne mogu širiti oko sebe, to bi značajno usporilo širenje virusa u društvima i ubrzalo povratak normalnom životu.
Kad bi stvarni učinak cjepiva na širenje zaraze bio vrlo visok, to bi bila odlična vijest jer je to ono što trebamo za imunitet stada, kazao je Marc Lipsitch, direktor Centra za dinamiku zaraznih bolesti pri harvardskoj školi javnog zdravlja T.H. Chan za AFP.
Imunitet krda postiže se kad je većina stanovništva, procjenjuje se da se radi o 60 do 80 posto populacije, razvila obranu od virusa, bilo cijepljenjem bilo tako da su preboljeli bolest i razvili imunitet.
Ako bi cjepiva Pfizer/BioNTech, Moderna i AstraZeneca, a možda i ona stvorena u Kini, Rusiji i Indiji, slabo štitila od zaraze tada bi ljudi koji su cijepljeni i dalje bili potencijalni kliconoše.
Veliki je izvor zabrinutosti mogućnost da cjepiva sprječavaju bolest, hospitalizaciju i smrt cijepljene osobe, ali nedovoljno sprječavaju širenje virusa s te osobe na druge, kaže Peter English, savjetnik britanske vlade za zarazne bolesti za Afp.
U takvom scenariju društva bi bila suočena s izgledima dugotrajnog nošenja maski, socijalnog distanciranja i drugih mjera ograničenja sve dok se ne bi završile kampanje cijepljenja stanovništva.
Postoji i veći rizik od odbjeglih varijanti virusa s nastavkom cirkulacije virusa u društvima, kaže English.
Nekoliko takvih varijanti i to zaraznijih ili smrtonosnijih ili oboje, već se proširilo Engleskom, Južnoafričkom Republikom i Brazilom jer izvorni virus SARS-CoV-2 sve teže nalazi nove domaćine što je očekivano u razvoju neke pandemije.
Nedavne studije daju razloga za optimizam
Istraživanje koje je obuhvatilo čitavo škotsko stanovništvo od 5,4 milijuna, od kojih je petina dobila najmanje jednu dozu cjepiva Pfizer ili Oxford/AstraZeneca -- pruža podatke iz stvarnog života da cjepivo sprječava pojavu bolesti COVID-19 u više od 90 posto slučajeva.
Studija objavljena u srijedu u časopisu New England Journal of Medicine koja je usporedila dvije skupine u Izraelu, jedno od 600 000 cijepljenih ljudi s drugom od 600 000 necijepljenih ljudi također je izvijestila o sprječavanju pojave bolesti kod cijepljenih u skladu s ranijim podacima kliničkih studija.
No, za razliku od škotskog istraživanja ono izraelsko je pokazalo da je značajno pao i broj novozaraženih među cijepljenima - do 92 posto među onima kojima je prošlo najmanje tjedan dana od druge doze što znači da te osobe vjerojatno ne bi bile kliconoše.
Stvarna razina zaštite možda nije tako visoka jer Izrael ne traga sustavno za COVID-19 testiranjem onih bez simptoma, priznali su autori studije.
Vjerojatno je da su im promaknuli neki asimptomatski slučajevi, a mi znamo da osobe bez simptoma i dalje mogu širiti zarazu na druge, dodaje English.
No, rezultati su, bez obzira na to, ohrabrujući.
Ti rezultati daju nam nadu da bi samo cijepljenje moglo spustiti broj R ispod 1, kaže English misleći na prag za zaustavljanje širenja virusa, odnosno broj koji pokazuje koliko ljudi neka osoba zarazi virusom.
Ako može (spustiti R), a to je još veliko pitanje, s vremenom ne bismo primjenjivali mjere poput zatvaranja ili nošenja maski da spriječimo širenje virusa.
Kako je moguće da unatoč stotinama studija i rigoroznim kliničkim istraživanjima koja su obuhvatila desetke tisuća ljudi i rezultirala s nemalim brojem učinkovitih cjepiva i dalje ne znamo u kojoj mjeri ta cjepiva sprječavaju da cijepljena osoba bude kliconoša.
Jedan je razlog, kaže Lipsitch, taj da s izbijanjem pogubne pandemije širom svijeta prošlog proljeća to pitanje nije bilo prioritetno.
Ono na što se globalna zajednica usmjerila i pitanje na koje je odmah željela odgovor bilo je koliko uspješno cjepivo sprječava pojavu bolesti kod cijepljene osobe, kaže on pa su klinička istraživanja osmišljena s tim ciljem. Odgovore smo brzo dobili, dodao je. A ne bismo da smo previše stvari pokušali odjednom - posebno takvih kao što je mjerenje utjecaja cjepiva na zarazu.
Drugi je razlog izazov koji predstavlja praćenje bolesti koja pogađa milijune u rasponu od asimptomatskih oblika do smrtnog ishoda.
Teško je dobiti odgovor na pitanje koliko je ljudi bez simptoma, a potencijalni su kliconoše, kaže English. Kako da ih otkrijete osim da stalno sve testirate?
U dodatku na to, čak i najbolji pokazatelji zaraze - tzv. PCR testovi, van laboratorijskih uvjeta osjetljivi su tek 70 posto, dodaje on.
Razmjeri utjecaja cjepiva na širenje zaraze uskoro će doći u fokus.
Ograničeni podaci koji su sad na raspolaganju ukazuju na to da će cjepiva makar djelomično smanjiti širenje zaraze, a trenutno traju istraživanja koja će na to baciti više svjetla, kaže Angela Rasmussen, virologinja u Centru za globalno zdravlje i sigurnost medicinskog centra sveučilišta Georgetown za New York Times.
Informacije s najviše potencijala dolaze iz kliničkog istraživanja cjepiva Moderna.
Ljudima koji su dolazili po drugu dozu cjepiva radio se bris nosa na virus, kaže Lipsitch. U odnosu na placebo grupu kod onih koji su 28. dan od prve doze cjepiva došli po drugu uočen je pad od 60 posto briseva s otkrivenim virusom.