Svijetleći fenomen snimila je NASA-ina letjelica Juno pomoću ultraljubičastog spektzrografa (UVS), a karakteristični svijetli prstenovi tog fenomenaširili su se velikom brzinom izmđeu 3,3 i 7,7 kilometara u sekundi.
tri vijesti o kojima se priča


Znanstvenici sa istraživačkog instituta Southwest (SwRI), gdje je navedeni instrument letjelice Juno napravaljen, kažu da su aurore nastale formiranjem nabijenih čestica koje dolaze iz Jupiterove ogromne magnetosfere.
Mislimo da dolaze s milijunima kilometara udaljenosti od Jupitera, odnosno granice Jupiterove magnetosfere i nadolazećeg solarnog vjetra. Kad nabijene čestice solarnog vjetra dosegnu Jupiter, one reagiraju s njegovom magnetosferom na način koji se još uvijek u potpunosti ne razumije, stoji u priopćenju SwRI-ja.
Za razliku od Zemlje, Jupiterova magnetosfera je oko 20.000 puta snažnija, što znači da Jupiter može odbijati nadolazeći solarni vjetar na udaljenosti i do šest milijuna kilometara od površine planeta.
UVS instrument s letjelice Juno snimio je interakciju jupiterove plazme sa solarnim vjetrom, a ta interakcija izazvala je pojavu prstenastih svjetolosti, koje se još naziva Kelvin-Helmholtzovim nestabilnostima i koje putuju dužn Jupiterovih magnetskih linija.
No, isto tako novootkrivene aurore na Jupiteru mogu biti i rezultat dnevnih događaja magnetskog spajanja, tijekom kojih se događa konvergencija, preslagivanje i spajanje međuplanetarnih magnetskih polja, stoji u priopćenju.
Znanstvenici ipak još uvijek ne razumiju u potpunosti kakvu ulogu solarni vjetrovi imaju u nastajanju aurora na Jupiteru. Kako bi bolje razumjeli taj proces i interakciju, naravno, potrebno je još više istraživanja, a NASA-ina misija Juno produžena je do 2025. godine pa se znanstvenici nadaju da će taj fenomen uspjeti proučiti u još više detalja.
Studija o novootkrivenim Jupiterovim aurorama objalvjena je u znanstvenom časopisu Geophysical Research: Space Physics.
Izvor: Space.com