Svijetleći fenomen snimila je NASA-ina letjelica Juno pomoću ultraljubičastog spektzrografa (UVS), a karakteristični svijetli prstenovi tog fenomenaširili su se velikom brzinom izmđeu 3,3 i 7,7 kilometara u sekundi.
Znanstvenici sa istraživačkog instituta Southwest (SwRI), gdje je navedeni instrument letjelice Juno napravaljen, kažu da su aurore nastale formiranjem nabijenih čestica koje dolaze iz Jupiterove ogromne magnetosfere.
Mislimo da dolaze s milijunima kilometara udaljenosti od Jupitera, odnosno granice Jupiterove magnetosfere i nadolazećeg solarnog vjetra. Kad nabijene čestice solarnog vjetra dosegnu Jupiter, one reagiraju s njegovom magnetosferom na način koji se još uvijek u potpunosti ne razumije, stoji u priopćenju SwRI-ja.
Za razliku od Zemlje, Jupiterova magnetosfera je oko 20.000 puta snažnija, što znači da Jupiter može odbijati nadolazeći solarni vjetar na udaljenosti i do šest milijuna kilometara od površine planeta.
UVS instrument s letjelice Juno snimio je interakciju jupiterove plazme sa solarnim vjetrom, a ta interakcija izazvala je pojavu prstenastih svjetolosti, koje se još naziva Kelvin-Helmholtzovim nestabilnostima i koje putuju dužn Jupiterovih magnetskih linija.
No, isto tako novootkrivene aurore na Jupiteru mogu biti i rezultat dnevnih događaja magnetskog spajanja, tijekom kojih se događa konvergencija, preslagivanje i spajanje međuplanetarnih magnetskih polja, stoji u priopćenju.
Znanstvenici ipak još uvijek ne razumiju u potpunosti kakvu ulogu solarni vjetrovi imaju u nastajanju aurora na Jupiteru. Kako bi bolje razumjeli taj proces i interakciju, naravno, potrebno je još više istraživanja, a NASA-ina misija Juno produžena je do 2025. godine pa se znanstvenici nadaju da će taj fenomen uspjeti proučiti u još više detalja.
Studija o novootkrivenim Jupiterovim aurorama objalvjena je u znanstvenom časopisu Geophysical Research: Space Physics.
Izvor: Space.com
