Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, djeci mlađoj od dvije godine ne preporučuje se provođenje vremena ispred ekrana, dok bi onima između dvije do pet godine to vrijeme trebalo biti ograničeno na maksimalno sat dnevno. Kako možemo vidjeti iz brojnih primjera oko nas, već u kolicima djeca provode puno vremena gledajući u ekrane i skrolajući po mobitelu, što prema stručnjacima, može ostaviti posljedice na njihov razvoj.
Roditeljima je često puno lakše dječji plač ili zahtjeve smiriti davanjem mobitela u ruke ili paljenjem televizije, što kratkoročno zaista može pomoći, no dugoročno se stvaraju loše navike.
Zbog sve većeg problema ovisnosti djece o ekranima, kao i brojnih negativnih posljedica povezanih s tim, britanska vlada počela je raditi na smjernicama za roditelje oko vremena i načina korištenja ekrana za mlađe od 5 godina. Te su smjernice bazirane na jednom istraživanju koje je provela vlada, a čiji rezultati, među inim, pokazuju kako vrijeme provedeno za ekranima beba i male djece može negativno utjecati na razvoj govora i siromašniji vokabular. Također, istraživanje je pokazalo i negativne posljedice pretjerivanja s ekranima i na emocionalni razvoj i ponašanje.
Problem pasivnog gledanja
Te smjernice bi trebale biti predstavljene tijekom travnja, pri čemu treba naglasiti kako nije riječ o nekom zakonu ili propisima kojih će se roditelji morati pridržavati, niti je cilj zabrana ekrana. Poanta je educirati obitelji i upozoriti ih negativne posljedice prevelikog korištenja ekrana, ali i pomoći im da, kada se već koriste ekrani, djeca to rade pametnije i svjesnije.
Pri tome je glavni fokus na pasivno gledanje, odnosno vrijeme koje se provodi gledajući sadržaj bez interakcije ili dijaloga s drugom osobom. Npr. ako dijete samo gleda crtić ili neki video, a da nitko nije kraj njega i objašnjava mu stvari, postavlja pitanja i potiče razgovor. S takvim pasivnim gledanjem s kojim se ne potiče interakcija (dakle, nema razgovora između odrasle osobe i djeteta, ono ne imenuje predmete koje gleda, ne postavlja pitanja itd.), znatno se manje doprinosi razvoju govora i kognitivnih vještina.
Ako se ekrani već koriste, poanta je da to vrijeme ne bude pasivno i pozadinsko, već zajedničko te da roditelji i djeca razgovaraju o tome što se događa, odnosno o tome što je prikazano na ekranu te da te situacije vode do postavljanja pitanja i davanja odgovora itd.
Prije objave preporuka, panel koji radi na njima imat će sastanke s roditeljima i stručnjacima, a neki voditelji programa ranog odgoja i obrazovanja savjetuju i kako bi dio tog paketa trebala biti i online sigurnost te osnovna digitalna pismenost.
Izvor: Digital Trends
