Ozonski omotač u gornjem dijelu Zemljine atmosfere apsorbira većinu dolazećeg ultraljubičastog zračenja sunca koje bi u suprotnom štetilo životu na našem planetu, piše Independent.
Po podacima Copernicusa, koncentracije stratosferskog ozona pale su na "gotovo nultu vrijednost" nad Antarktikom na nadmorskoj visini od oko 20-25 km.
Stručnjaci iz programa Copernicus pojasnili su da je pokretač širenja ozonske rupe ovaj put bio snažan i stabilan hladni polarni vrtlog, postojano područje niskog tlaka. Ono se obično nalazi iza ruba golemog ledenjaka Rossa, na kojemu temperature mogu pasti i do minus 80 Celzijevih stupnjeva.
Pozvali su međunarodnu zajednicu da poduzme veće napore kako bi se zajamčilo da države ispoštuju međunarodni sporazum o postupnom ukidanju upotrebe kemikalija koje uništavaju ozonski omotač, poput primjerice klorofluorougljika (CFC).
Istaknuli su da je ova ozonska rupa bez sumnje među najvećima u posljednjih 15 godina. Tanjenje ozonskog omotača nad antarktičkim kontinentom prvi je put zamijećeno 1985. godine.
Postoji velika varijabilnost u tomu na koji se način ozonske rupe razvijaju svake godine. Ozonska rupa 2020. nalikuje onoj iz 2018., koja je bila prilično velika, no ova je zasigurno jedna od najvećih u posljednjih petnaest godina, rekao je Vincent-Henri Peuch, voditelj Službe za nadzor atmosfere Copernicus.
S povratkom sunčeve svjetlosti na južni pol posljednjih tjedana, zamijetili smo kontinuirano uništenje ozona nad tim područjem. Nakon neuobičajeno male i kratkotrajne ozonske rupe u 2019., čiji su nastanak potaknuli posebni meteorološki uvjeti, i ove smo godine registrirali prilično veliku ozonsku rupu. To nas podsjeća na to da bismo morali nastaviti s provedbom Montrealskog protokola o zabrani emisije tvari koje oštećuju ozonski omotač, upozorio je Peuch.
Glasnogovornica Svjetske meteorološke organizacija Claire Nullis podsjetila je da se ozonska rupa počinje širiti svake godine u kolovozu, početkom antarktičkog proljeća te da doseže svoj vrhunac u listopadu.
Dodala je da, unatoč njezinu povećanju, stručnjaci i dalje vjeruju da se ozonski omotač postupno oporavlja nakon usvajanja Montrealskog protokola, potpisanog 1987. godine, čiji je cilj postupno ukidanje supstancija koje oštećuju ozon. Spomenula je i klimatske projekcije koje ukazuju na to da bi se ozonski omotač mogao vratiti na razinu iz 1980. do 2060. godine.
Copernicus je program Europske unije za promatranje Zemlje, odnosno našeg planeta i njegova okoliša, za krajnju dobrobit svih europskih građana.
U okviru programa nude se informacijske usluge koje se temelje na promatranju Zemlje satelitima i podacima in situ (nesvemirski podaci).
Europska komisija koordinira i upravlja programom koji se provodi u suradnji s državama članicama, Europskom svemirskom agencijom (ESA), Europskom organizacijom za iskorištavanje meteoroloških satelita (EUMETSAT), Europskim centrom za srednjoročne prognoze vremena (ECMWF), agencijama EU-a i Mercator Océanom.
