Zemlja nije jedino mjesto u Sunčevom sustavu gdje se mogu pronaći zanimljivi krajolici ili mjesta koja fasciniraju promatrača. Barem pet takvih mjesta pobrojao je za The Conversation, David Rothery, profesor planetarnih geoznanosti na Sveučilištu Open i suvoditelj radne skupine Mercury Surface and Composition u Europskoj svemriskoj agenciji.
Najveći kanjon
Da ne navodi dva mjesta s Marsa, pred Rotheryjem je bila teška odluka, no on se ipak odlučio za spektakularan kanjon Valles Marineris koji se proteže većim dijelom planeta.
Valles Marineris dug je 3000 kilometara, širok stotinama kilometara te dubok i do osam kilometara. Geološku strukturu te veličine u njezinoj cijelosti zapravo je najbolje promatrati s mjesta odakle je i prvi put viđena, iz orbite planeta.
No ako biste se našli na njegovom rubu, drugi rub kanjona ne biste mogli vidjeti, jer se on nalazi daleko iza horizonta.
Taj je kanjon vjerojatno formiran kad je susjedno se vulkansko područje počelo nadimati, ali je proširen i produbljen serijom katastrofalnih poplava koje su bile na vrhuncu prije više od tri milijarde godina.
Venerino "Apalačko gorje"
Venera je gotovo iste veličine kao i Zemlja, a ima sličnu gustoću i masu pa geolozima nije jasno zašto na tom planetu ne vide tektonske ploče kao na Zemlji ili zašto je vulkanska aktivnost tamo vrlo slaba.
No neki geološki aspekti na Veneri ipak su slični onima na Zemlji. primjerice, sjeverni rub visoravni Ovda Regio izgleda vrlo slično takozvanim "preklopljenim planinama" Apalačkog gorja u SAD-u. Jedino što na Veneri nema rijeka i potoka, piše Rothery.
Izrešetani Merkur
Idući na listi je Merkur i njegov istovremeno jedan od najvećih udarnih bazena u Sunčevom sustavu te eksplozivni vulkan unutar njega.
Riječ je o udarnom bazenu Caloris promjera 1550 kilometara, koji je formiran udarom velikog asteroida prije oko 3,5 milijardi godina, nakon čega je njegovo dno ubrzo preplavila lava.
Nešto kasnije, serija eksplozivnih erupcija napravila je rupe u toj stvrdnutoj lavi koja je mjestimice debljine i nekoliko kilometara. Erupcije su se dogodile na rubnim dijelovima, gdje je sloj stvrdnute lave bio najtanji, a vulkanski materijal završio je na udaljenosti i do nekoliko desetaka kilometara.
Eksplozivne erupcije pokreće sila širenja plina i pomalo su iznenađujući pronalazak za planet Merkur, jer se prethodno vjerovalo da je zbog blizine sunca sav plin iščeznuo s Merkura.
Najviša litica?
Mjesec Miranda oko planeta Urana krije možda i najvišu liticu u Sunčevom sustavu, koja sa svojih sedam kilometara visine nadmašuje veliku većinu planinskih vrhova na Zemlji, a time nedvojbeno i sve visoke litice na Zemlji.
Prema NASA-i, riječ je vjerojatno o najvišoj litici u Sunčevom sustavu, a njezino ime je Verona Rupes.
Kad bi se netko našao na rubu te litice i slučajno pao s njega, trebalo bi mu 12 minuta da padne na tlo u podnožju, no to je nemoguće jer Verona Rupes nema skroz strme strane.
jedine fotografije te litice napravila je NASA-ina letjelica Voyager 2 tijekom preleta još davne 1986. godine.
Rothery pojašnjava da posrtanjem s ruba te litice ne biste čak mogli niti otklizati s do podnožja ili otkotrljati, jer stranice litice su nagnute pod kutom manjim od 45 stupnjeva, a obzirom da je prosječna temperatura na tom mjesecu -170 stupnjeva tijekom dana, vodeni led pri tim temperaturama pruža veliki otpor pri klizanju.
Titanova razvedena obala
Saturnov najveći mjesec Titan ima more, samo ne onakvo kakvo poznajemo na Zemlji, lijepo, azurno, s prekrasnim pješčanim plažama i slično.
More na Titanu čini tekući metan i zove se Ligeia Mare, a njegova obala je sve samo ne jednolična. Toliko je razvedena da djelomice podsjeća i na poluotok Musandam u Omanu na Zemlji.
Ispod tog mora tekućeg metana nalazi se podloga koju čini vodeni led. O temperaturama koje tamo vladaju dovoljno je reći da su preekstremno hladne.
Izvor: The Conversation
