Na Zemlji se zeleno isijavanje kisika javlja tijekom polarnih aurora, koje nastaju kad energetični elektroni iz svemira dođu u kontakt s gornjim dijelom atmosfere. Tad se kao rezultat javlja zelena svjetlost koja čini aurore na Zemlji toliko karakterističnima i lijepima.
Aurora je međutim samo jedan od načina na koji se planetarne atmosfere zasvijetliti. Atmosfere Marsa i Zemlje te drugih planeta zapravo isijavaju svjetlost konstantno, tijekom dana i noći kao posljedica interakcije Sunčevog svjetlas atomima i molekulama u atmosferi.
Sama dnevna i noćna isijavanja uzrokuju lagano različiti mehanizmi. Noćno isijavanje se događa kad se raspadnute molekule ponovno spajaju u atmosferi, a dnevno se događa kad Sunčevo svjetlo direktno pobuđuje atome i molekule, poput dušika i kisika.
Na Zemlji je zeleno isijavanje zapravo vrlo slabo pa se stoga i najbolje vidi iz perspektive gledanja rubova, što najbolje dokazuju spektakularne fotografije s Međunardone svemirske postaje (ISS).
Slabost tog isijavanja može se pokazati izazovnom za pratiti na drugim planetima, jer je svijetle površine drugih planeta mogu potisnuti.
Ipak, po prvi puta najnapredniji mjerni instrumenti sonde ExoMars Trace Gas Orbiter uspjeli su zabilježiti to isijavanje na Crvenom planetu te tako potvrditi ono što se pretpostavljalo već 40 godina.
Najsnažnije isijavanje zabilježeno je na visini od 80 kilometara od površine Marsa u dnevnim satima. Nastaje tako što Sunčeve zrake razbijaju molekule ugljičnog dioksida na sastavne atome - ugljik i kisik, pri čemu kisik isijava prepoznatljivo zeleno svjetlo.
Isto tako, ovo je i prvi put da je takvo isijanje zabilježeno na drugom planetu.
Izvor: Esa.int
