Dvije nove studije sa sveučilišta Stanford mogle bi pomoći u postavljanju nacrta za koordinirano istraživanje tehnologija za odstranjivanje metana iz zraka te modeliranja učinka koji bi takav pristup rješavanju problema klimatskih promjena mogao imati na smanjenje globalnog porasta temperatura.
Studije otkrivaju da bi se odstranjivanjem oko tri godine emisija metana (koji je moćan staklenički plin) uzrokovanih djelovanjem čovjeka globalne temperature smanjile za otprilike 0,21 Celzijev stupanj u prosjeku, dok bi se istovremeno smanjile razine ozona dovoljne za sprječavanje ugrubo oko 50.000 prijevremenih smrti godišnje.
Ta otkrića otvaraju vrata za izravne usporedbe s odstranjivanjem ugljikova dioksida iz atmosfere, pristupom koji je dobio značajno više istraživanja i sredstava, ali mogu pomoći i u oblikovanju međunarodnih klimatskih politika u budućnosti.
Vrijeme je zrelo za ulaganja u tehnologije za odstranjivanje metana, kaže Rob Jackson, vodeći autor na oba spomenuta istraživanja sa sveučilišta Stanford.
Osim koncentracije CO2 od početka industrijske revolucije, porasla je i koncentracija metana u atmosferi i to više nego dvostruko nasuprot porastu CO2. Odstranjivanjem metana iz atmosfere globalne temperature bi se mogle sniziti još brže nego samo odstranjivanjem ugljikova dioksida. Razlog je i taj što je metan čak 81 puta potentniji kad je riječ o zagrijavanju klime u prvih 20 godina nakon njegova oslobađanja te oko 27 puta potentniji tijekom prvih sto godina od oslobađanja.
Odstranjivanje metana isto tako poboljšava kvalitetu zraka tako da smanjuje koncentraciju troposferskog ozona, izlaganje kojem uzrokuje procijenjenih milijun smrti godišnje diljem svijeta zbog oboljenja respiratornog sustava.
Isto tako, za razliku od CO2, većina emisija metana uzrokovana je djelovanjem čovjeka, a primarni uzročnici dolaze iz stočarstva i poljoprivrede, odnosno daha i izmeta stoke te rižinih polja koja oslobađaju metan kad su poplavljena. Oslobađanju metana doprinose i odlagališta otpada te izvlačenje fosilnih goriva iz zemlje.
Prirodni izvori metana čine tek 40 posto emisija metana globalno, dok ostalih 60 posto otpada zapravo na oslobađanja tog plina posredstvom čovjeka.
Dok razvoj tehnologija za odstranjivanje metana iz atmosfere neće biti lagan, potencijalne financijske prednosti su ogromne. Ako tržišna cijena pomaka ugljika naraste na 100 dolara po toni u ovom stoljeću, modeli pokazuju da bi onda svaka odstranjena tona metana mogla vrijediti više od 2700 dolara.
Bitno je napomenuti i da metan u atmosferi ima kraći životni vijek od CO2, što znači da on s vremenom sam nestane, no ne prije nego što napravi štetu u pogledu povećanja globalnih temperatura.
U jednoj od dvije spomenute studije korišten je model koji je razvio UK Met Office i koji su znanstvenici upotrijebili kako bi predvidjeli utjecaje odstranjivanja metana, uzevši u obzir i njegov kraći životni vijek u atmosferi od CO2.
Prema scenariju visokih emisija metana, analiza je pokazala da bi smanjenje globalnih emisija metana od 40 posto do 2050. godine dovelo do smanjenja razine najviših globalnih temperatura za 0,4 Celzijeva stupnja. U scenariju niskih emisija metana, odstranjivanje metana iste magnitude smanjilo bi razinu najviših globalnih temperatura za do jedan Celzijev stupanj.
Ovaj novi model omogućava nam bolje razumijevanje kako odstranjivanje metana mijenja zatopljenje na globalnoj razini te kakvoću zraka na ljudskoj razini, kaže Sam Abernathy, vodeći autor studije koja se bavi modeliranjem učinaka odstranjivanja metana iz atmosfere.
Studije su objavljene u znanstvenom časopisu Philosophical Transactions of the Royal Society A.
Izvor: EurekAlert
