Dio prašume Amazone u Peruu zasjao je poput zlata na fotografiji koju su snimili astronauti na Međunarodnoj svemirskoj postaji.

tri vijesti o kojima se priča Cheyava Falls u dolini Neretva Vallis u krateru Jezero na Marsu Na Marsu NASA zagolicala maštu javnosti: U dolini Neretve pronađeni tragovi izvanzemaljskog života? Komet 3I/ATLAS snimljen teleskopom Hubble 3I/ATLAS "Međuzvjezdani posjetitelj" još je čudniji nego što su znanstvenici mislili Pandemija, ilustracija Mogu li te promjene nestati? Otkrili neočekivanu posljedicu pandemije: Čak i kod ljudi koji nikada nisu bili zaraženi

Fotografija je zapravo uhvatila refleksiju sunčeva svjetla od jama punih zablaćene vode, no u njima se zapravo nalazi i nešto zlata jer u svakoj od njih lokalno stanovništvo ispire mulj u potrazi za komadićima zlata, piše na stranicama NASA Earth Observatoryja.

Dotične jame vjerojatno su iskopali neovisni rudari u potrazi za zlatom.

Svaka jama okružena je devegetiranim područjem blatnog tla. Ti odšumljeni dijelovi slijede tokove prastarih rijeka koje su nanijele mnoge sedimente, uključujući i sedimente zlata, pojašnjava Justin Wilkinson s državnog sveučilišta Texas.

Na fotografiji se vidio dio amazonske prašume u peuranskoj pokrajini Madre de Dios (Majke Božje), a upravo na tom području nalazi se jedna od najvećih neovisnih industrija rudarenja zlata na svijetu, dodaje Wilkinson.

Na tom području i posve ilegalno operira nekih 30.000 sitnih rudara, istovremeno uništavajući prašumu u potrazi za kojim gramom najcjenjenijeg među metalima.

I dok to možda znači nekakvu mogućnost zarade za siromašno stanovništvo spomenute pokrajine, za amazonsku prašumu to ima poguban učinak. Studija objavljena još 2011. godine zaključila je da je rudarenje zlata na tom području najveći uzrok nestanka prašume.

No potencijalni problemi tu ne prestaju. Ti ilegalni rudari zapravo stavljaju u rizičnu situaciju i lokalno stanovništvo jer miješaju sedimente s prokuhanom živom kako bi odvojili zlato od drugih minerala.

Kao posljedica toga, nevjerojatnih 55 tona žive godišnje završi u lokalnim rijekama i atmosferi, a lokalno stanovništvo koje jede ribu iz tih voda ima čak triput veću šansu od trovanja živom, pokazala je studija iz 2012. godine.

Dok to iz svemira izgleda kao zlato što sja, u stvarnosti je slika kudikamo drugačija i problem koji i dalje ostaje bez konkretnog rješenja.

Izbor: Live Science/earthobservatory.nasa.gov