Biti žena u znanosti godinama je bio usamljen poziv. Unatoč tome što iz godine u godinu sve više žena bira studij prirodnih znanosti, još uvijek su u manjini kad su znanstvena istraživanja u pitanju. No, to se polako mijenja.
Jedan od razloga je i ulaganje i popularizacija znanosti i STEM područja kod djece, a posebno privlačenje djevojčica i mladih žena. Tako L’ORÉAL i UNESCO, već godinama, s ciljem promocije znanstvenica i njihovih znanstvenih uspjeha te promjene društvene percepcije o ženama u znanosti, provode program nagrađivanja mladih, perspektivnih znanstvenica koje rade u području prirodnih znanosti, medicine te biotehnike. I Hrvatska se uključila u taj program kroz nacionalni program stipendiranja "Za žene u znanosti". Svake godine četiri mlade hrvatske znanstvenice koje se nalaze u završnoj fazi stjecanja doktorata iz područja prirodnih znanosti, uključujući i interdisciplinarna područja osvajaju stipendiju u vrijednosti od 5.000 eura.
Ove godine, jedna od dobitnica je doktorica znanosti Andrea Hloušek-Kasun. Ova mlada Karlovčanka završila je diplomski studij molekularne biologije, a potom i doktorirala kemiju na Prirodoslovnom-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a danas radi kao asistent u Laboratoriju za molekularnu genetiku Instituta Ruđer Bošković.
Tijekom svog znanstvenog rada fokusirala se na istraživanje novih supstanci koje bi se mogle koristiti u budućnosti za stvaranje novih antibakterijskih i antiviralnih lijekova. No, nije se ograničila samo na kemiju i molekularnu biologiju. U sklopu ljetne škole biofizike te on-line nastave SRCA i tvrtke Schroedinger završila je tri tečaja koji su je dodatno specijalizirali za računalne metode molekulskog modeliranja.
Ova mlada žena dokazuje kako ni jedno područje nije previše izazovno, ako je netko dovoljno motiviran, uporan i odlučan. Stoga smo odlučli porazgovarati s njom o njenom znanstvenom radu, ali i budućnosti žena u znanosti u Hrvatskoj.
Doktorirali ste u području molekularne biologije te se fokusirali na istraživanje molekula koje bi mogle pomoći u proizvodnji novih lijekova u budućnosti. Možete li nam malo pojasniti na čemu točno radite i što bi to moglo značiti za prosječne građane u budućnosti?
Diplomirala sam u području molekularne biologije, ali sam doktorirala u polju kemije - grani biokemije i medicinske kemije. Trenutno dovršavam koronaprojekt čije smo financiranje dobili za vrijeme izbijanja pandemije. Cilj projekta je bio pronaći malu molekulu koja bi inhibirala protein virusa SARS-CoV-2 koji inače omogućava virusu da uspostavi infekciju u našem tijelu. Rezultati koji će uskoro biti objavljeni bit će korisni za daljnji dizajn potencijalnog lijeka. Razvoj ovakvog tipa lijeka omogućio bi liječenje simptoma bolesti koji uzrokuje SARS-Cov-2, ali potencijalno i drugi korona virusi.
Tako zapravo izgledaju znanstvena istraživanja, vi otkrijete jedan dio slagalice, i onda sljedeća znanstvena grupa na temelju vaših rezultata otkrije drugi dio slagalice. Sve dok ne složite jednu potpunu priču koja se može primijeniti u stvarnom životu i primjerice, u ovom slučaju, poslužiti kao lijek, pojasnila nam je dr. sc. Hloušek-Kasun.
Tijekom pandemije imali smo dojam kako znanost odjednom postiže nevjerojatne rezultate u identificiranju virusa, njegovom proučavanju i pronalasku lijeka odnosno cjepiva. Je li znanost zaista bila tako brza ili je to samo kulminacija godina istraživanja?
To je kombinacija i jednog i drugog, ali jedan od najvažnijih faktora bio je veliki priljev financija usmjerenih u pronalazak cjepiva odnosno lijekova. Financije su inače glavni ograničavajući faktor - svako istraživanje je jako skupo (pod time mislim na kemikalije, potrošne materijale, precizne i skupe uređaje). Stoga kvaliteta i kvantiteta dobivenih rezultata direktno ovisi o količini novaca koje imate na određenom znanstvenom projektu. Otkrivanje novih lijekova je izrazito skupo, a nakon toga slijede još skuplja klinička istraživanja koja svaki lijek mora proći da bi se njegova primjena odobrila.
Naravno, i istraživanja koja su prethodila osigurala su još brže rezultate. U posljednja dva desetljeća svijet se susreo s još dvije epidemije koju su uzrokovali upravo virusi iz porodice koronavirusa - SARS-CoV (2002. - 2003. god.) i MERS-CoV (2012. - 2015. god.). Prema tome, znanstvenicima su bile dostupne mnoge informacije koje su pomogle u pronalasku cjepiva, ali i osmišljavanju potencijalnih lijekova tijekom pandemije.
Koliko tehnologija utječe na vaša istraživanja? Koristite li umjetnu inteligenciju ili superračunala u svojim radovima? Ako da, kako i koja? Možete li nam pojasniti koliko računalne metode molekulskog modeliranja zapravo pomažu znanstvenicima u njihovom radu? Koje su najveće prednosti takvih metoda?
Budući da se bavim računalnim metodama modeliranja, razvoj tehnologije, a posebno računalnih komponenti poput bržih grafičkih kartica, uvelike ubrzavaju i olakšavaju izvođenje računa, što naravno ubrzava i samo znanstveno istraživanje. Ove metode zahtijevaju da znate i programirati kako bi što bolje analizirali svu silu podataka koje dobijete, a ChatGPT tu uvelike pomaže.
Računalne metode se sve više koriste u istraživanju, a jedna od glavnih značajki koje omogućuju je predviđanje načina na koji dvije ili više molekula interagiraju. Dobiveni rezultati se potom eksperimentalno provjeravaju. Budući da se programi za ovaj tip računa svake godine usavršavaju, računi se izrazito dobro (i sve bolje) slažu s eksperimentalnim podacima.
Jedna od najvećih prednosti njihovog korištenja u istraživanjima je smanjenje količine potrebnih eksperimenata jer već znate što otprilike tražite ili očekujete. Primjerice traženje lijekova najčešće započinje tako da se računalno predvidi koja bi se od oko 2 milijuna poznatih djelatnih molekula mogla vezati u protein kojeg inhibirate. Prema rezultatima računa smanjite broj na njih 50 koje su najbolje zadovoljile kriterije. I onda umjesto da u laboratoriju testirate tisuće i tisuće molekula (što je izrazito skupo i praktički nemoguće), testirate njih 50.
Koliko je danas teško (ili lako) biti znanstvenica u Hrvatskoj? Koje su glavne prednosti, a koje mane?
Mislim da kao društvo još uvijek imamo dosta prostora za napredak i da se znanstvenice često podcjenjuju. Generalni je problem (a kod nas je to još više izraženo) da se sluša glasnijeg, a ne onog koji više zna. Muškarci češće imaju snažniji glas i nastup, što rezultira time da se žene puno slabije čuje, bez obzira na to koliko one jednako ili više znale. Žene se moraju puno više dokazivati i imati značajno veći broj postignuća da bi ih se cijenilo i “čulo”.
Drži li Hrvatska korak s ostatkom svijeta, kad je znanost u pitanju? Što bismo trebali napraviti kako bismo bili još bolji?
Po znanju i sposobnosti naših znanstvenika definitivno držimo korak s ostatkom svijeta, ali ono što nas ograničava su najčešće mala financiranja, a samim time i zastarjeli uređaji i oprema. Znanstveni projekti u Hrvatskoj su financirani puno manje nego u ostalim razvijenim zemljama, ali smo se zato naučili svakako snalaziti. No tu se javlja onaj problem - u znanosti se gleda tko je prvi nešto otkrio, a mi ćemo na starim uređajima i sa zastarjelim metodama uvijek biti sporiji od znanstvenika kojima je sve dostupno. To često dovodi do pada motivacije. Ono što nas izvlači je suradnja sa znanstvenicima diljem svijeta koji prepoznaju naše kvalitete te onda zajedničkim snagama uspijemo otkriti puno toga puno brže.
Dobitnica ste stipendije "Za žene u znanosti 2023. godine". Što za vas osobno znači dobitak te stipendije? I što biste poručili mladim ženama koje tek ulaze u svijet znanost, na što obratiti pozornost?
Iznimno sam sretna zbog dobitka stipendije. Uz financijski, ova nagrada mi je dala i motivacijski poticaj, a to je ono što je jako važno. Rijetko se naglašava koliko truda, odricanja, učenja i satova rada stoji iza uspješnih znanstvenika. Sve to ponekad dovede do gubitka motivacije, posebno kad uzmete u obzir činjenicu da plaća nije nimalo u korelaciji s vašim zalaganjem.
Znanstvenicama je teže nego znanstvenicima zbog uloga koje su nam nametnute u društvu, posebno ako želite imati obitelj. Znanost zahtijeva puno posvećenosti i vremena. Stoga je jako je važno dobro znati organizirati vrijeme i složiti prioritete kako bi stigli odraditi sve što želite i trebate.
Unatoč svim problemima i preprekama, naša sugovornica ostaje čvrsto u znanosti.
Znanstvenikom se ne postaje radi zarade ili slave, nego radi vlastitog ispunjenja, motivacije i utaživanja želje za znanjem. Znanost je poziv, a ne zanimanje, a poziv proizlazi iz želje da svojim znanjem, makar malim dijelom, doprinesete razvoju i boljem životu cjelokupnog društva ili očuvanju prirode, poručuje na kraju dr.sc. Andrea Hloušek-Kasun.
