Godine 2021. astronomi su promatrali zvjezdanu eksploziju koja se razlikovala od svih dotad uočenih primjera. Taj događaj, nazvan SN2021yfj, zbio se 2,2 milijarde svjetlosnih godina daleko od Zemlje i pokazao je tragove silicija, sumpora i argona, nešto što nikada prije nije viđeno u izbačenom materijalu supernove.
Taj događaj doslovno izgleda kao ništa što je itko ikada prije vidio, istaknuo Adam Miller, astrofizičar na Sveučilištu Northwestern i jedan od autora studije koja je objavljena u časopisu Nature. Autori istraživanja tvrde da sastav pruža prvi izravni dokaz o teorijskim slojevima nalik luku unutar masivnih zvijezda. Njihova otkrića tako potvrđuju dijelove teorije o evoluciji zvijezda, ali i otkrivaju praznine u trenutačnom razumijevanju te evolucije.
Kako zvijezde izgaraju i umiru?
Masivne zvijezde održavaju se nuklearnom fuzijom, prelazeći od vodika do helija, zatim do ugljika, pa sve do željeza. Željezo označava kraj fuzije jer njegovo stvaranje troši više energije nego što proizvodi. Modeli predviđaju da se unutar takvih zvijezda formiraju slojevi, s lakšim elementima bliže površini, a težima prema jezgri. Povijesno gledano, astronomi su u krhotinama supernova uglavnom otkrivali lakše elemente, a ne teže materijale poput onih u SN2021yfj.
Ovo je prvi put da smo vidjeli zvijezdu koja je u biti ogoljena do kosti, objašnjava Steve Schulze sa Sveučilišta Northwestern, voditelj navedenog istraživanja. Otkrića sugeriraju da je zvijezda izgubila gotovo sve vanjske slojeve prije eksplozije, ostavljajući izložene teže unutarnje elemente. To se oštro razlikuje od tipičnih supernova koje izbacuju lakše plinove poput vodika i helija.
Burna završna faza
Astronomi predlažu da je u posljednjim fazama zvijezda prolazila kroz ponavljane erupcije. Kako se jezgra urušavala, toplina je ponovno palila fuziju u naletima, izbacujući slojeve jezgre. Ti su se slojevi širili prema van sve do konačne eksplozije. Tijekom supernove brži izbačeni materijal udario je u te ljuske, stvarajući intenzivnu svjetlost opaženu s milijardi svjetlosnih godina udaljenosti.
Bilo je gotovo toliko čudno da smo pomislili kako možda nismo promatrali pravi objekt. Ova zvijezda nam govori da su naše ideje i teorije o tome kako zvijezde evoluiraju preuske. Nije da su naši udžbenici netočni, ali očito ne obuhvaćaju u potpunosti sve što priroda proizvodi. Mora postojati više egzotičnih puteva kojima masivna zvijezda može završiti svoj život, a koje nismo razmatrali, kaže Miller.
Iako imamo teoriju o tome kako je priroda stvorila tu posebnu eksploziju, ne bih se kladio životom da je to ispravno jer još uvijek imamo samo jedan otkriven primjer. Ova zvijezda zaista naglašava potrebu za otkrivanjem više ovakvih rijetkih supernova kako bismo bolje razumjeli njihovu prirodu i kako nastaju, kaže na kraju Miller.
Izvor: Science Alert
