Već se godinama vodi rasprava o tome koliko bi vremena djeca i mladi trebali provoditi pred ekranima televizora i računala. S razvojem pametnih telefona, čini se kako je "ovisnost o ekranima" postala još izraženija. 

Dr. Ivan Burcar, kirurg i subspecijalist kardijalne kirurgije sa Klinike za kardijalnu kirurgiju KBC Zagreb održat će, u sklopu gaming događanja LevelUp powered by Mikronis u Zadru, predavanje na temu „Lica koja bliješte“. Iako njegova struka nije vezana za istraživanje o radu mozga kod djece, dr. Burcar se za proučavanje fenomena ovisnosti djece o tehnologiji i njihovih posljedica za tjelesno i mentalno zdravlje odlučio zato što je i sam otac troje djece.

Tema prezentacije je je „Djeca s licima koja bliješte“ prema knjizi „Glow kids“ autora Nicholasa Kardarasa.

Glavno pitanje na koje danas tražimo odgovor je imamo li od tehnologije više štete ili koristi? Prema istraživanjima korištenje tehnologije je sve više povezano s psihijatrijskim poremećajima. ADHD je od 1980. do 2007. porastao za 800%. To bi značilo da svako deseto dijete ima ADHD. Noviji podaci istraživanja nisu poznati, ali se pretpostavlja da je broj djece s ADHD-om od 2007. još porastao. Osim ADHD-a zbog tehnologije se javljaju i drugi poremećaji – ovisnosti, anksioznost, depresija, pojačana agresija, psihoza.

Dr. Burcar u svom će predavanju istaknuti kako je ovisnost teško definirati. U literaturi se definira kao „uzimanje određenih supstanci ili sudjelovanje u određenim aktivnostima usprkos činjenici da šteti zdravlju, kvaliteti života i okolini“. Iako ju je teško prepoznati, govori se da se može prepoznati kada se „vidi“. Neki ljudi su podložniji ovisnostima od drugih, a djeca ovisnika su u 8 puta većem riziku od ovisnosti nego ostala djeca.

Osim što je ovisnost teško detektirati, ona dolazi i u nekoliko različitih oblika. Dr. Burcar ih dijeli na: gaming, hypertexting, društvene mreže, hypernetworking.

Gaming – igranje računalnih igrica ima i pozitivnih i negativnih strana. Dok igranjem igrica djeca s jedne strane razvijaju vještinu brze analize situacije, poboljšanu koordinaciju očiju i ruku te poboljšanu refleksiju, s druge strane zapostavljaju centre za komunikaciju i uspostavljanje veza s rodbinom i prijateljima. Problem prekomjernog igranja igrica jest „psihoza inducirana video igrama“ koja uzrokuje nejasnu granicu između stvarnosti i fantazije, ometa san i dr.
Hypertexting je prekomjerno slanje poruka (120 poruka dnevno) koje koristi više od 20% tinejdžera. Prekomjerno slanje poruka povezalo se s lošim uspjehom u školi, poremećajima ponašanja i psihološkim poremećajima, povećao se rizik izloženosti rizičnom ponašanju. Istraživanja govore da je zbog prekomjernog slanja poruka 2 puta više teenagera probalo alkohol, 41% ih je probalo ilegalne supstance, 3.5 puta više ih je imalo seksualne odnose, a 90% više ih je imalo 4 i više partnera.
Hypernetworking je prekomjerno provođenje vremena na Internetu općenito. To radi 11.5% učenika. Više od 3 sata dnevno provedenih na Internetu tijekom školskog tjedna može dovesti do veće učestalosti depresije, veće učestalosti zlouporabe droga, slabog spavanja, stresa, loših rezultata u školi pa čak i suicida.

Kako otkriti probleme s ovisnošću?

Dr. Burcar svim roditeljima savjetuje da, ako sumnjaju da njihovo dijete ima problema s ovisnošću prođu kroz sljedeća pitanja: 

•Ostaje li budno sve duže i duže boraveći na računalu?
•Postaje li anksiozno ili agresivno kada ostane bez?
•Odražava li se tehnologija na uspjeh u školi?
•Ima li poteškoća s izbacivanjem digitalnih slika iz glave?
•Mašta li o virtualnim slikama?
•Krije li uređaje ili se sakriva koristeći ih?
•Ima li poteškoće s kontrolom emocija?
•Čini li se apatično ili se lako dosađuje?
•Čini li se da je preumorno, a u isto vrijeme uzbuđeno?
•Žale li se učitelji da spava u školi?

Čak i ako roditelji posumnjaj na ovisnost o tehnologiji kod njihove djece, to ne mora biti "kraj svijeta". Kako sam dr. Burcar ističe, ovisnost o tehnologiji može se riješiti.

Detoksikacija digitalnog, tj. odvikavanje od tehnologije odvija se postepeno. Najprije se s 5 sati dnevno korištenje tehnologije smanji na 1 sat dnevno u 1. tjednu s tim da se svaki dan smanjuje 1 sat. Minimum 4 tjedna dijete bi trebalo biti u potpunoj apstinenciji od ekrana uz nadomjestak zdravih aktivnosti. Ipak, treba pokušati održati zdrav odnos s tehnologijom koja nema samo negativne strane i znati procijeniti što je digitalno voće (prekomjerno korištenje tehnologije i nekorisnih informacija bez razloga), a što digitalno povrće (istraživanje korisnih sadržaja).

Dr. Burcar ističe kako djeci treba ograničiti vrijeme provedeno pred ekranima i da s njima treba zadržati socijalnu interakciju, odlazak u prirodu, pustiti ih da se igraju i istražuju i da među sobom razviju zdravu komunikaciju.

Više o "licima koja bliješte" možete čuti na predavanju Dr. Burcara koje će se održati u petak, 28. lipnja 2019. godine s početkom u 9 sati.