U današnje vrijeme prilikom kupnje više ni ne razmišljamo toliko o tvrdom disku, već sve što trebamo znati jest koliki mu je kapacitet, no nekad je priča bila sasvim drugačije.

tri vijesti o kojima se priča Droga, ilustracija Roditelji, oprez! "Najopasnija mreža za mlade": Omiljena platforma prepuna je seksualnih predatora i dilera droge Cheyava Falls u dolini Neretva Vallis u krateru Jezero na Marsu Na Marsu NASA zagolicala maštu javnosti: U dolini Neretve pronađeni tragovi izvanzemaljskog života? BYD-jevi automobili, ilustracija Jednostavno je Nema tu nikakve magije: Šef Riviana objasnio zašto su kineski automobili jeftiniji od konkurencije

Prvi sustav za pohranu podataka izradila je kompanija IBM 1956. godine, koji je nosio ime IBM 305 RAMAC (Random Access Memory Accounting System).

Danas niti jedno računalo ne dolazi bez tvrdog diska, no budućnost nam je nešto drugačija. SSD (solid state drive) sve su češći sustav pohrane podataka na laptopima koji zauzimaju malo mjesta i manjih su kapaciteta, no ipak smo svjesni kako ulazimo u eru cloud-a.

Kroz idućih nekoliko godina tvrdi diskovi kakve danas poznajemo gotovo će nestati, a zamijenit će ih SSD, te pohrana podataka u cloudu pomoću servisa kao što su Dropbox, Box, iCloud, a ne sumnjamo da će se pojaviti i brojni drugi.

Iako je RAMAC kompleksni uređaj koji je danas teško shvatiti nama koji živimo u eri mikroprocesora, pametnih telefona i tableta, ovaj sustav za pohranu podataka imao je dvije nezavisne 'ruke' koje su vertikalno pomicale 50 diskova dimenzija 24 inča.

Kapacitet takvog diska bio je 5MB, trebalo mu je oko 600ms da pronađe zapis te je godišnji najam za korištenje ovog glomaznog uređaja iznosio 38.400 dolara. Prvi ovakav uređaj koristila je tvrtka koja se bavila papirom Crown Zellerbach iz San Francisca s ciljem da zapis na papirima zamijeni onim na disku.

RAMAC je prvi puta službeno objavljen 13. rujna 1956.