Uoči konferencije TEDxZagreb koja se 15. svibnja održava u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, imali smo priliku porazgovarati s Helenom Bulaja Madunić.

Vjerujemo da naši čitatelji znaju tko ste, no za one koji možda ne znaju, tko je Helena Bulaja Madunić?

Sad nakon 27 godina profesionalnog puta, mogu reći da sam ja sam zapravo istraživač, pripovjedač i sakupljač znanja koji kroz «poslove» art direktorice, redateljice, producentice, ilustratorice, dizajnerice, scenaristice i urednice to znanje obogaćuje i na specifične načine širi drugima.

Kako ste iz svijeta povijesti umjetnosti i komparativne književnosti došli u svijet digitalnih umjetnosti?

Mislite kako sam iz tada iz poprilično zaostalog intelektualnog okružja filozofskog fakulteta uspjela pronaći put do novih tehnologija stvaranja? Mislim da je ključna bila snažna intuicija, koja je moj glavni saveznik života. Čovjek u sebi ima «magnet» koji ga vodi kroz život ka alatima kojima će najbolje pronaći i iskazati sebe. I ja sam tako poslušala Svarožića koji je rekao Potjehu u potrazi za istinom: «Slijedi svoje srce». Potpuno odsustvo artikulacije znanja i motivacije studenata na fakultetu, koje se tada opravdavalo ratom, poticalo me da ga što prije napustim i pronađem sebi adekvatan prostor učenja i stvaranja.

Atmosfera u društvu je bila depresivna, ratna i poratna, ali ipak malo bolja od današnje, i nekako prateći svoje interes za SFom i tehnologijama budućnosti, javila sam se u redakciju magazina VIDI, koji je tada bio specijalistički magazin za grafički dizajn i vizualne komunikacije, i u njemu počela dizajnirati, ilustrirati i pisati o digitalnoj ilustraciji i čudu zvanom - Internet … mala entuzijastična i snažna ekipa na izvoru najnovijih znanja bila mi je poticaj da krenem u kreiranje svijeta digitalnih umjetnosti, jer znate tih 90tih, još uvijek nije ni postojao pojam digitalna umjetnost.

Sjećam se svoje prve prostorne interaktivne instalacije koja se bavila teleprezentnošću na Salonu mladih 1996, kada su uveli skromnu sekciju web stranica, misleći pretežito na web stranice kolekcija «klasičnih» umjetničkih djela. Prvo nisu znali što im ja to donosim na izložbu, neku prostornu video mapping Internet instalaciju, a mnogi su me skeptično gledali na spomen «emajla» … ali moja upornost i želja za novim iskustvima i znanjima izvela me iz retro štiha akademske i umjetničke scene u Hrvatskoj i moji tadašnji interaktivni cyber svjetovi recenzirani su i predstavljani u on-line izdanju magazina WIRED, Ars Electronici, i mnogim tadašnjim portalima na kojima se stvarala digitalna umjetnost

Kada ste 2000. godine lansirali animiranu i interaktivnu verziju bajki iz zbirke Priče iz davnina, ljudi su ostali oduševljeni. Možete li se prisjetiti kako ste uopće došli na takvu ideju? Zašto ste odabrali upravo Priče iz davnina?

Priče iz davnine su veliki kreativni izazov svakom redatelju i ilustratoru. Desetljećima se pričalo o njihovoj animiranoj verziji koja zbog kompleksnog procesa rada u klasičnoj animaciji, koji je ujedno i iznimno skup, jednostavno tada u Hrvatskoj nije bila izvediva. No, kako bi se reklo «mladost ludost», pionirski iskoraci u svijet stvaranja novih modela i medija, prisutnost u cyberspaceu među kolegama, ponukala me da napravim izbor od njih desetak,, osmislim koncept interaktivne slikovnice i kolekcije priča i pošaljem im knjigu u prijevodu na engleski s jednostavnim pitanjem, da li bi se sa mnom igrali na animiranoj interaktivnoj obradi Ivaninih priča … Oduševljenju kolega iz svih krajeva svijeta, koje sam tako okupila u svom cyber studiju, nije bilo kraja. I tako smo s timom od preko 100 umjetnika iz svih krajeva svijeta prije 17 godina stvorili pionirsko antologijsko djelo u području interaktivnih slikovnica u svijetu, koje je inspirirano hrvatskom spisateljicom!

Posljednjih godina radite na novom projektu koji je još veći i ambiciozniji od Priča iz davnina. Naravno, govorimo o multimedijalnom projektu o Nikoli Tesli. Recite nam nešto o tom projektu. Kako je uopće krenula ideja o multimedijalnoj izložbi i zašto baš Tesla.

Izložba koju kao autor pripremam za kraj godine u HDLU-ovom prostoru Meštrovićevog paviljona, tek je jedan od puteva mog interaktivnog eksperimentalnog dokumentarnog filma «Mehaničke Figure_Inspirirnai TESLOM», koji nakon 11 godina stvaranja i puta po cijelom svijetu, postaje prostorna galerijska instalacija, kojom želim posjetitelje i fizički provesti kroz moje iskustvo prolaska kroz Teslin um. Mada konceptualno upravo tako osmišljena «priča», odnosno prostorna interaktivna «filmska freska», postoji u mojoj glavi još od 2005, sama izložba je nešto što po prvi puta nije bila moja osobna producentska inicijativa. Taman kad sam odustala od Hrvatske, u kojoj je zbilja ponekad i naporno biti inovativan, jer imate osjećaj kao da svojom kreativnom snagom u želji da doprinesete stvaranju zapravo frustrirate druge ljude pa sam se radije fokusirala na svoj međunarodni radni kružok. No ipak složilo se nekoliko sinergetskih silnica, a iznimna energija i producentska vizija ravnateljice HDLUa Ivane Andabaka, otvorila nam je vrata predivnog prostora, kojem ni ja, a ni producenti iz REAL grupe nismo mogli reći ne. I tako smo krajem prošle godine odlučili da je izložba naš zajednički put priče o Tesli, i krenuli svi troje zajedno, moj tim, HDLU i REAL GRUPA, u ovu najnoviju avanturu Inspiriranu Teslom, koja je veliki izazov za sve nas. Ako se produkcijski uspiju realizirati sve moje ideje, vjerujem da će publika zaista uživati u ljepoti Teslinog stvaralačkog duha, a Hrvatska kulturna i umjetnička scena dobit će još jedno svjetsko kapitalno pionirsko djelo novog pripovjednog «žanra» - Interaktivne filmske freske.

Zanimljivo je i da istovremeno radite na 3D filmu i videoigri koja izgleda igrača vodi kroz cijeli Teslin svijet. Kako je došlo do ideje o razvoju igre i filma?

Na prvoj velikoj biografskoj izložbi o Tesli, koju su pod pokroviteljstvom Telefonice realizirali Miguel A Delgado i Mari Santoyo, u sekciji POP-TESLA bio je uvršten i moj film «Mehaničke Figure_Inspirirani Teslom» i kratki animirani film «Tesla and the Lamplighter” Branislava Brkića, koji me jednostavno oduševio. I tako u razgovoru s Branislavom doznala sam da već ima i gotov scenarij za dugometražni film, koji mi je kroz par dana poslao i nakon što sam ga pročitala znala sam da imam u rukama HIT! Predložila sam mu da krenemo zajedno u produkciju, Branislav je prihvatio i evo od prvog pitcha na Cartoon Forumu u Lyonu u proljeće 2015. do danas projekt se razvija punom parom …  

Svojim projektom igre i 3D animiranog filma privukli ste velike svjetske studije i izdavače igara. U kojoj je fazi cijeli projekt?

Da, zaista smo odradili izvrstan posao angažmanom Takeshi Oge, japanskog game dizajnera i koncept artista, koji je zajedno s Branislavom stvorio jedan specifični look i atmosferu svijeta priče na granici filma i igre, što je privuklo iskusna producentska imena u svijetu europske filmske i gamerske produkcije, od Walking the Dog Belgijskog producenta i animacijskog studija do švedskog game publishera Starbreeza … Između ostalih, nahvalio nas je i UBISOFT koji nas prati u razvoju. Trenutno smo u završnoj fazi razvoja filma i početnoj fazi koncipiranja igre, i u tome nas prate naši potencijalni europski koproducenti. Krajem godine bi trebali imati i prvi upotrebljivi kostur gameplaya!

Projekt se radi u hrvatsko-srpskoj produkciji. Kako ste zadovoljni sa suradnjom sa srbijanskim partnerima?

Naravno da smo i više nego zadovoljni suradnjom, što se vidi i iz naših rezultata, jer ovakve poslove ne možete raditi bez ljubavi, sinergije, poštivanja i razumijevanja. Jer koliko god vam bio genijalan crtež, kamera, dizajn, koliko god novaca imali da koristite najskuplja čuda tehnologije, sve je to zapravo samo podrška onom što je zbilja važno, a to su emocije koje vladaju procesom stvaranja bilo koje priče.One ostaju utkane u njoj i one su te koje daju autentičnost i ljepotu krajnjem «proizvodu». To se u Hrvatskoj nažalost često marginalizira pa se misli da su novac i neka nabrijana tehničko tehnološka popeglanost ključ kvalitete, te se tako omalovažava entuzijazam, inovatorstvo, radost stvaranja i zajedničkog rasta što onda kronično nedostaje u svim hrvatskim proizvodima iz kulture, umjetnosti, zabave pa čak i znanosti. To nas je dovelo do toga da danas zapravo sve to u Hrvatskoj nestaje, a tako će onda nestati i narod koji ne cijeni svoj kreativni potencijal … Tako da se nadam da će kroz moje Tesla «projekte» zaživjeti u Hrvatskoj i to jedno drugačije, autentično, neustrašivo, vizionarsko stvaranje novih dimenzija kvalitete življenja.

Jeste li imali problema u pronalaženju dovoljnog broja iskusnih dizajnera, storyboard umjetnika, animatora i developera, s obzirom na to da ih u Hrvatskoj kronično nedostaje?

Da, to je veliki problem i upravo nam je zadatak u ovoj godini to postaviti na stabilnije noge, i objektivno vidjeti na koji način dio produkcije možemo zadržati kod nas, makar samo i fizički uvozom kreativaca, što je za nas zapravo jedna konstanta i imamo sreće da je naša zemlja zbilja jedna od najugodnijih zemalja za život svima koji ne razume hrvatski i ne prate medije. Tako da nam nikad nije bio problem pridobiti kvalitetne suradnike da dio svog života prožive s nama u Hrvatskoj. Dugoročni nam je cilj formiranje jednog međunarodnog multimedijalnog pripovjedno filmskog studija i kreativne akademije na jednom od naših otoka. Polako već na tome radim godinama … i po mojim procjenama, kroz nekih 5 godina i taj san bi trebao postati i ovozemaljska realnost ;).

Kad možemo očekivati premijeru filma odnosno igre?

Naš cilj je da krenemo u objavljivanje u periodu između 2020 - 2022. Za vrhunsku kvalitetu produkcije kojoj težimo, uz sve otegotne okolnosti koje tu u Hrvatskoj imamo, to je vrlo ambiciozan cilj, ali zadali smo si ga ohrabrenim našim potencijalnim stranim koproducentima i htjeli bi ga ostvariti iz više razloga.

Što nakon Tesle?

Pa nema više nakon Tesle … jednom kad krenete živjeti inspirirani Teslom, ne želite to napustiti, jer sve novo što dolazi bit ce dobro samo ako je i Tesla s nama … a nova avantura je već u idejnom razvoju i radni naziv joj je «Dolce Vespa» … možda ce vas nakon svih ovih snažnih tema, ova «lagana» tema začuditi, ali ideje koje smo u startu već postavili kao kostur razvoja ovog multimedijalnog putovanja, su i za mene wow … no unatoč tome, ipak se vidi da su godine tu i da lagano idemo prema kreativnoj «penziji».