Iako se svi slažemo da bi u današnjem modernom i brzom svijetu trebali ponekad stati na loptu, odvojiti se od tehnologije o kojoj smo postali ovisni i posvetiti se sebi, odmoru, prirodi i offline načinu života, malo tko se zaista pridržava takvih savjeta. Mobitel, društvene mreže, mailovi i ostala tehnologija stvorili su od nas digitalne ovisnike, a korištenje npr. Facebooka ili Instagrama uzrokuje stvaranje dopamina, neurotransmitera koji se naziva i hormonom sreće.
Kako ljudima to predstavlja užitak, oni žele još više i više podražaja kojima će se stvarati dopamin, zbog čega, a da i nisu svjesni, postanu ovisni o telefonima, tehnologiji, društvenim mrežama i slično. Posljednjih mjeseci, kako prenosi više medija, u središtu tehnološke industrije u Silicijskoj dolini, sve više ljudi počelo je prakticirati tzv. dopaminski post.
Ukratko, riječ je o uskraćivanju stvari koje ljude uzbuđuju i čine sretnima (ali i ovisnima) kako bi se mozak odmorio i bio učinkovitiji, kao i kako bi ljudi više cijenili male stvari. Također, s povratkom u stvarnost i ponovnim korištenjem tehnologije, ljudi bi (u teoriji) više trebali cijeniti tehnologiju i više uživati u stvarima koje su si neko vrijeme uskratili.
Ima li to smisla?
Ideja samog dopaminskog posta kreće od postavke da se on povezuje s nezdravim i ovisničkim ponašanjem i da bi se izbjegavanjem akcija koje utječu na naše nagrađivanje, smanjila i želja ljudi za takvim nezdravim ponašanjem. Dok je dio ljudi ograničen na tehnologiju, odnosno uskraćuju si telefone, društvene mreže i slično, neki se slijepo i radikalno pridržavaju takva posta te izbjegavaju i hranu, razgovore pa čak i kontakt očima s ljudima.
Neki ljudi vjeruje kako im takav periodični odmak od tehnologije pomaže u boljem snalaženju u brzim digitalnim životima koje vodimo i tijekom kojih smo stalno bombardirani različitim informacijama, no dio znanstvenika prilično je skeptičan prema tome.
Takvo mišljenje ima i znanstvenica Ciara McCabe sa Sveučilišta u Readingu. Ona za dopamin kaže da je važan sustav nagrađivanja u našem mozgu koji se aktivira nagradama poput hrane, seksa i droge te taj sustav nagrađivanja tijekom vremena može učiti i povezivati određena mjesta i događaje s potencijalnim nagradama. Primjerice, ulaskom u trgovinu slatkiša aktivira se dopamin jer mi počnemo razmišljati o slatkom. U očekivanju takve nagrade (bilo da je riječ o slatkišima ili društvenim mrežama) u mozgu se stvara želja za takvim aktivnostima, zbog čega jedemo više slatkiša nego što bismo htjeli i provodimo više vremena na mreži nego što smo namjeravali.
Za Science Alert rekla je da su priče o resetiranju mozga takvim dopaminskim postom glupost koja nema nikakve znanstvene osnove. Ona smatra da prestanak određenih aktivnosti, poput korištenja društvenih mreža, neće smanjiti količinu dopamina, no može reducirati njegovu stimulaciju. Moguće je, dakle, smanjiti količinu aktivnosti dopamina, a ključ se nalazi u manjem izlaganju okidačima povezanim s nagrađivanjem jer samo uskraćivanje nagrade neće u biti spriječiti mozak da poželi takve nagrade, čime se aktivira dopamin.
Primjerice, navečer isključite zvuk za obavijesti na svom telefonu pa se tako dopamin neće stvarati sa svakom novom pristiglom obavijesti te korisnici neće željeti podići telefon i pogledati tko im je poslao tu obavijest.
