Novo istraživanje provedeno na 32.500 radnika u 19 zemalja otkrilo je kako radnici vide prelazak na rad na daljinu. Za većinu njih, to je samo vrh ledene sante. Njih čak 60% je zabrinuto da automatizacija dovodi u opasnost mnoga radna mjesta; 48% vjeruje da „tradicionalnog oblika zaposlenja neće biti u budućnosti", a 39% vjeruje da će njihov posao zastarjeti u roku od 5 godina.
Međutim, ovo nije mirenje sa sudbinom, jer 40% radnika kaže da su se njihove digitalne vještine poboljšale tijekom duljeg razdoblja zatvaranja, a tvrde da će i dalje prihvaćati obuku i razvoj vještina. 77% „spremno je naučiti nove vještine ili se u potpunosti prekvalificirati”, a 74% vidi obuku kao stvar osobne odgovornosti. 80% uvjereno je da se mogu prilagoditi novim tehnologijama koje dolaze na njihovo radno mjesto, od čega je velika većina ispitanika u Indiji (69%) i u Južnoafričkoj Republici (66%) rekla da su „vrlo" uvjereni.
Uz to, 49 % ispitanika usredotočeno je na izgradnju poduzetničkih vještina s ciljem osnivanja vlastite tvrtke.
Istraživanje je također pokazalo da 50 % radnika kaže da se suočilo s diskriminacijom na poslu zbog čega su propustili napredovanje u karijeri ili usavršavanje. 13 % izvijestilo je da propušta mogućnosti zbog nacionalne pripadnosti, a 14 % radnika doživjelo je diskriminaciju na temelju spola, gdje je dvostruko vjerojatnije da će žene prijaviti rodnu diskriminaciju nego muškarci. 13 % prijavljuje diskriminaciju na temelju klase, gdje postdiplomci i oni s višim kvalifikacijama vjerojatnije prijavljuju predrasude. Mlađi ljudi će jednako vjerojatno kao i stariji prijaviti diskriminaciju na temelju dobi.
Povrh toga, istraživanje je pokazalo da postoje razlike u pristupu mogućnostima za usavršavanje. Dok 46 % ljudi sa završenim postdiplomskim studijem kaže da im poslodavac pruža brojne mogućnosti da poboljšaju svoje digitalne vještine, samo 28 % ljudi s kvalifikacijama na razini srednje škole kaže isto. U industrijama poput maloprodaje ili prijevoza, u kojima je najveći rizik od poremećaja, taj postotak je samo 25 %, odnosno 20 %, dok je u bankarstvu ima 42 %.
Ako postojeći obrasci u pristupu usavršavanju i dalje ustraju, usavršavanje će povećati socijalnu nejednakost kad bi trebalo raditi upravo suprotno, rekao je Bhushan Sethi, jedan od PwC-ovih globalnih voditelja aktivnosti vezanih za ljude i organizaciju. Vlada i poslovni lideri moraju zajednički raditi na intenziviranju napora kako bi se osiguralo da ljudi u najugroženijim sektorima i skupinama dobiju prilike koje su im potrebne. Automatizacija i tehnološki poremećaji neizbježni su, ali možemo kontrolirati upravlja li se njihovim negativnim učincima ili ne.
Tri četvrtine radnika na globalnoj razini (75 %) kaže da želi raditi za organizaciju koja će dati „pozitivan doprinos društvu”. Taj je osjećaj bio posebno izražen u Kini (87 %), Indiji (90 %) i Južnoafričkoj Republici (90 %).
Međutim, ekonomska nesigurnost ograničava sposobnost ljudi da razvijaju karijere koje vodi neka svrha, a posebno su pogođeni mlađi ljudi. Sveukupno, 54 % anketiranih reklo je da bi, kad bi bili prisiljeni na odabir, više voljeli posao koji im omogućuje „iskoristiti svaku priliku za maksimiziranje svoje prihode” od posla koji je „ključ promjene” (46 %).
Zanimljivo je da oni koji imaju između 18 i 34 godine vjerojatnije od ostalih generacija dati prioritet prihodu nad svrhom u svom poslu, a 57 % daje prednost „maksimiziranju dohotka” u odnosu na „bivanje ključem promjene” (43 %), što je razlika od 14 bodova. Oni stariji od 55 godina daju prednost od 8 bodova bivanju ključem promjene, što se povećava na 22 boda među radnicima starijima od 65 godina.
Kako se svijet nastavlja boriti s globalnom zdravstvenom krizom i ekonomskom neizvjesnošću, vidjeli smo kako radnici traže više od poslovne zajednice, očekujući da njihovi poslodavci daju pozitivan doprinos društvu, rekao je Peter Brown, jedan od PwC-ovih globalnih voditelja usluga za ljude i organizaciju. Srećom, fokusiranje na društveni utjecaj i maksimiziranje dobiti međusobno se ne isključuju, a to što je poslovanje usmjereno na svrhu zapravo može pomoći poboljšati Vaš rezultat.
Istraživanje zaključuje da će rad na daljinu i dalje postojati i nakon zatvaranja. Od onih koji mogu raditi na daljinu, 72 % kaže da više voli kombinaciju rada u živo i na daljinu, a samo 9 % izjavilo je kako bi se željeli vratiti u svoje tradicionalno radno okruženje na puno radno vrijeme. To se posebno odnosi na stručnjake, uredske zaposlenike, vlasnike poduzeća i samozaposlene koji svi mogu obavljati svoje poslove na daljinu koristeći tehnologiju. Rad od kuće ne mora biti ograničen na stručne poslove. 43 % fizičkih radnika i 45 % djelomično kvalificiranih radnika kaže da postoje mnogi elementi njihovog posla koje mogu raditi na daljinu.
Stav ljudi prema radu od kuće također se mijenja ovisno o lokaciji, pružajući daljnje dokaze o tome kako je pandemija povećala globalni digitalni jaz. Radnici u gradskim područjima (66 %) vjerojatnije će raditi u ulogama koje mogu omogućiti rad na daljinu od onih koji žive u ruralnim područjima (44 %).
44 % radnika širom svijeta pristalo bi dopustiti poslodavcu korištenje tehnologije za praćenje njihove učinkovitosti na poslu, uključujući senzore i nosive uređaje, a 31 % se protivi. Međutim, mnogi ne bi išli do mjere dopuštanja poslodavcima pristup njihovim osobnim podacima. 41 % ispitanika nije voljno dati poslodavcu pristup njihovim osobnim podacima, uključujući profile na društvenim mrežama, a samo je 35 % voljno.
