Tema zbog koje smo jednog od najpopularnijih domaćih znansvenika i profesora pozvali u goste nije nimalo laka, ali kad je riječ o smrti najpoznatijeg svjetskog fizičara našeg doba Stephenu Hawkingu, profesor Puljak jedan je od domaćih znanstvenika i promotora znanosti, koji zna što treba reći u ovakvim trenucima.
Profesora Puljka pitali smo neka fundamentalna pitanja o Hawkingovu znanstvenom radu, znanstvenim (ali i drugim) kontroverzama te njegovoj najvećoj ostavštini - promjeni pogleda globalne javnosti, kako opće, tako i znanstvene, na samu znanost i njezinu zastupljenost u našem svakodnevnom životu.
Tri komponente grandioznog života
On je imao tri komponente za koje mislim da su stvarno grandiozne u njegovu životu. Prva je ljudska komponenta, gdje je uz sve teškoće koje je imao u životu, uz sve padove, zadržao u biti optimističan duh i pokazao da se i uz takav život može imati potpuno ispunjen profesionalan i osoban život. Druga je bila znanost. On je doista bio vrhunski znanstvenik i to mu je davalo kredibilitet u svemu što je nakon toga radio u popularizaciji i širenju znanstvenih ideja. Tijekom svoje karijere radio je različite stvari. Na početku karijere bavio se počecima svemira i pojmom singulariteta. On je jedan od prvih ljudi koji je došao na ideju da je svemir nastao u singularitetu, dakle jednoj točki ogromne gustoće i koncentracije energije prije 13,8 milijardi godina i da se nakon toga proširio iz te točke. Kasnije se bavio singularitetima koji se nalazi u crnim rupama i veliki je promotor ideje da uopće postoje crne rupe i kako uopće crne rupe funkcioniraju.
Hawkingov rad na crnim rupama bio je doista pionirskog karaktera, što profesor Puljak posebno ističe.
Znanost i razum nasuprot uništenja čitava svemira
On je prvi pronašao da crne rupe nisu zauvijek objekti onakvi kakvi jesu, nego da isto tako zrače nekakvu energiju koja se danas zove Hawkingova radijacija i da crne rupe pomalo evaporiraju i nestaju. Zanimljivo je da što su manje, crne rupe brže nestaju.
Podsjetio je i na period kad je CERN-ov Veliki hadronski sudarač (LHC) trebao prvi put biti pušten u pogon i kad su teoretičari zavjere tvrdili da mikro crne rupe koje tamo nastaju prijete uništenjem Zemlje. Jasno, dovoljno je uzeti u obzir netom naveden Hawkingov znanstveni rad i jasno je da tome nije tako.
To je kasnije imalo i reprekusije i na crne rupe koje mi (CERN-LHC) hipotetski možda i proizvedemo u našem akceleratoru u Ženevi i koje bi bile toliko male da bi odmah nestale te ne bi bilo nikakvih problema, za razliku od nekih ljudi koji su smatrali da ćemo uništiti čitav svemir.
Ne onako, na lijepe oči
Spomenuo je i kako je Hawking neko vrijeme zastupao ideju da s nestankom crne rupe nestaju i informacije sadržane u njoj, no to je u kontradikciji s kvantnom mehanikom, koja govori da se informacija ne može izgubiti. Tu je bio u krivu i priznao je kasnije da je bio u krivu.
Kasnije, pri kraju karijere, bavio se manje rigoroznim teorijama, a više na neki način špekulacijama i grandioznim teorijama ujedinjavanja kvantne mehanike i opće teorije relativnosti. Mi danas te stvari smatramo najvećim problemom koji ljudski um pokušava riješiti.
Na svim tim područjima on je napravio jako puno dobrih rezultata i za to je dobio jako puno nagrada, a nagrade se ne dobivaju, što bi naš narod rekao, onako na lijepe oči, nego da ste stvarno napravili neke stvari koje su ostavile pečat u znanosti zauvijek. Jedino što mu je izbjeglo jest Nobelova nagrada, ali sve druge nagrade visokog ranga dobio je u mnogim zemljama, od Velike Britanije do Amerike.
Hrabar čovjek, prije svega
Možda i najveći znanstveni doprinos Stephena Hawkinga samoj znanstvenoj zajednici bila je njegova hrabrost da iznosi kontroverzne znanstvene ideje te da na taj način popularizira samu znanost i nameće ju kao temu svakodnevnih razgovora. S tim se slaže i naš sugovornik.
Jako ga cijenim što je bio hrabar čovjek. On je svoje ideje iznosio da pobudi maštu običnih ljudi, a kasnije i znanstvenika. Znate, kad nešto kaže Stephen Hawking, onda to ipak ima težinu i on je to jako dobro koristio. On se znao kladiti. Kladio se s Kipom Thorneom, koji je 2017. godine dobio Nobelovu nagradu za otkriće gravitacijskih valova, da zvijezda Cynus-X nije crna rupa. Kladio se u pretplatu na Penthouse (onaj tko izgubi) i izgubio je pa je dobio nakon toga pretplatu na Penthouse. Kladio se da ne postoji Higgsov bozon, na što se profesor Peter Higgs naljutio, rekavši da nije u redu da se on kladi na to, jer kad on kaže nešto, onda svi negativno gledaju na to, na Higgsov bozon. Kasnije je on pobudio i druge kontroverzne ideje da se o njima na neki način diskutira i to je pomoglo da se pronađu rješenja, recimo kod paradoksa o informacijama u crnim rupama.
On je jedan od znanstvenika koji i kad ima kontroverze i kad špekulira, on to ozbiljno radi. Imate i drugih ljudi koji špekuliraju o svemu, ali to su neozbiljne špekulacije. On kad je to radio, to je bilo izuzetno dobro i produktivno. Iz toga su se rodile nove ideje, nove diskusije. Kad je bio u krivu, kad bi mu dokazali, on bi to priznao.
Znanost je prihvatila Hawkingov izazov
Sve to zajedno dalo je veliki, najveći doprinos u popularizaciji znanosti i širenju znanstvenih ideja, smatra Puljak.
Hawking je ljestvicu postavio visoko za ostatak znanosti, a govorimo o ljestvici hrabrosti da se iznose ideje i da se o njima diskutira, da ih se promišlja i da se problemi koje te ideje ističu zapravo na taj način i počnu rješavati. Puljak smatra da je znanost prihvatila takav diskurs i da će toga ubuduće biti sve više.
To je jedna od njegovih najvažnijih stvari koje je radio, pored njegovih znanstvenih rezultata, ali ovo što je on etablirao zapravo je popularizacija znanosti, ta hrabrost u iznošenju ideja, jednostavnost u iznošenju ideja. Njegova knjiga Kratka povijest vremena siguran sam da je utjecala na jako puno ljudi da postanu znanstvenici. Takve su knjige utjecale i na moj život isto tako, baš zato što sam susretao ljude koji imaju hrabrosti, prvo, jer znaju objasniti jednostavne ideje jednostavno, a drugo, jer imaju hrabrosti da neke ideje koje mi svi na neki način zagovaramo oni imaju hrabrosti formulirati i zastupati. To su ljudi koji su moji znanstveni heroji, koji su mene privukli znanosti i ja se danas bavim znanošću zbog toga.
Ništa ne ide automatski
Smatra da bi svi znanstvenici trebali biti aktivniji u iznošenju ideja, jer cijela naša civilizacija ovisi o znanosti, razumu, humanizmu i progresu. Danas je svijet najbolje mjesto za život. Nikad u svijetu nije bilo ovako malo ratova, gladi, siromaštva, neobrazovanosti i nesigurnosti. Svijet je sve bolje mjesto za život i bit će sve bolje, a to je najvećim dijelom zahvaljujući znanosti.
To neće biti automatski tako. To će biti ako obranimo ideje koje su nas dovele do ovdje, a koje su u biti najvećim dijelom znanstvene ideje.
Uzor svim znanstvenicima
Hawkinga će se pamtiti i kao znanstvenika koji je jasno isticao znanost ispred religije te koji je ostavio velik trag i na tom polju.
Mislim da je puno utjecao na pojedince. Svatko u nekoj fazi života sumnja u sve, a znanstvenici uvijek sumnjaju u sve. Kad god pričate sa znanstvenicima, oni sve kritiziraju. Recimo, osobno sam bio religiozan, ali zbog takvih ljudi kod kojih sam našao ideje koje su puno čišće, puno bolje formulirane i koje su bliže znanosti, ja danas više nisam religiozan i ja sam u potpunosti na njegovim stavovima. Mislim da Bog ne postoji, da su to ideje koje smo nekad zastupali, kad nismo razumijevali prirodu. Mi danas razumijemo prirodu, znamo da zagrobni život ne postoji. Shvatili smo kako funkcioniraju fizika, biologija i kemija na svakodnevnoj razini i znamo da ne postoji niti jedan biološki, fizikalni ili kemijski mehanizam da se ovakav život nastavi nakon smrti.
Mislim da ćemo Hawkinga najviše pamtiti po tome što je hrabro zastupao znanstvene ideje u javnosti.
Na kraju smo profesora Puljka pitali i koliko je u Hawking zastupljen i u hrvatskoj (znanstveno-obrazovnoj) svakodnevici.
On je jako malo zastupljen jer se bavio fundamentalnim temama znanosti, kojima se bavi vrlo malo ljudi, ali on je puno više zastupljen u popularizaciji znanosti i mislim da i u našoj znanosti, među ljudima koji se bave popularizacijom znanosti, on ima jako istaknuto mjesto. On je nama svima, na neki način, uzor.
Čitav razgovor s profesorom Puljkom pogledajte u priloženom videu.
Ivica Puljak redovni je profesor na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu i suradnik u CERN-u te suradnik na brojnim drugim znanstvenim projektima, primjerice teleskopima MAGIC na Kanarskim otocima gdje sudjeluje u znanstvenim ispitivanjima nekih od najekstremnijih procesa u svemiru.
