Iako je potres koji je 30. srpnja pogodio ruski poluotok Kamčatku bio jedan od najsnažnijih potresa ikad zabilježenih, cunami koji je uslijedio bio je znatno slabijeg intenziteta izvan neposrednog područja udara.
Obalna naselja u Kamčatki pogođena su valovima visine do četiri metra, što je uzrokovalo ozbiljnu štetu. Mnoge pacifičke zemlje, uključujući Japan, Čile i Sjedinjene Američke Države, izdale su hitna upozorenja. No, Japan, iako znatno bliži epicentru od ostatka tihooceanske regije, zabilježio je manje valove od očekivanih, pa su mnoga upozorenja na cunami s vremenom smanjena ili potpuno ukinuta.
Tektonski sudar ispod Kamčatke
Dr. Alan Dykes, izvanredni profesor inženjerske geologije na britanskom Sveučilištu Kingston, objašnjava u analizi za The Conversation da je potres uzrokovan subdukcijom, odnosno procesom u kojem se Pacifička ploča kreće prema sjeverozapadu i podvlači ispod istočnog ruba Sjevernoameričke ploče.
Prema navodima US Geological Survey (USGS), prosječna stopa konvergencije (mjera kretanja tektonskih ploča) iznosi oko 80 milimetara godišnje, objašnjava Dykes. Dodaje da je to iznimno visoka brzina za granicu tektonskih ploča, što znači da se u tom području nagomilava ogromna količina naprezanja. Kada se naprezanje više ne može zadržavati, oslobađa se u obliku iznenadnog pomaka od nekoliko metara, kao što se dogodilo tijekom potresa kod Kamčatke.
Prema USGS-u, takav potres može zahvatiti kontaktno područje između dviju ploča veličine nešto manje od 400x150 kilometara. Takvo naglo pomicanje morskog dna uzrokuje pomak ogromnih količina vode.
Takvi gotovo trenutačni pomaci morskog dna uzrokuju nastanak cunami valova pomicanjem golemih količina oceanske vode, objašnjava Dykes. Na primjer, podizanje dna za samo jedan metar na površini dna od 200x100 kilometara moglo bi pomaknuti količinu vode dovoljnu da se stadion Wembley napuni do krova 17,5 milijuna puta, kaže Dykes.
Valovi cunamija tako mogu putovati brzinama i do 700 km/h, dosežući udaljene obale unutar 24 sata. No kako se približavaju obali, usporavaju i povećavaju visinu, što pojačava njihovu razornu moć.
Ključ je u dubini epicentra
Potres kod Kamčatke dogodio se na dubini od 20,7 kilometara, dublje od primjerice potresa kod Sumatre 2004. i Japana 2011. godine. Dykes na kraju zaključuje da je to vjerojatno rezultiralo manjim vertikalnim pomakom morskog dna, a sam je pomak bio nešto manje trenutan u odnosu na ta dva prethodna potresa. Stoga su i valovi bili slabiji od očekivanih, što je omogućilo rano ukidanje nekih upozorenja.
