Novo istraživanje značajno smanjuje prethodno procijenjeni životni vijek svemira. Astrofizičari Heino Falcke, Michael Wondrak i Walter van Suijlekom s nizozemskog Sveučilišta Radboud, u istraživanju koje je objavljeno u časopisu Journal of Cosmology and Astroparticle Physics, predlažu da bi funkcionalni kraj svemira mogao nastupiti za otprilike 10^78 godina, što je daleko ranije od dosad pretpostavljenih 10^100 godina.
Dakle, krajnji kraj svemira dolazi mnogo ranije nego što se očekivalo, ali srećom to još uvijek traje jako dugo, rekao je Falcke.
Sve u svemiru isparava
Tim je nadogradio svoja otkrića iz 2023. godine, koja su pokazala da Hawkingovo zračenje (teorijsko isijavanje čestica iz crnih rupa, uzrokovano kvantnim efektima blizu horizonta događaja, što vodi do postupnog isparavanja) nije isključivo vezano za crne rupe. Prema njihovom modelu, manje guste kozmičke strukture, poput neutronskih zvijezda i bijelih patuljaka, također mogu ispuštati slično zračenje, što rezultira sporim procesom isparavanja.
Nakon jako dugog vremena, to bi dovelo do toga da sve u svemiru na kraju ispari, baš kao i crne rupe. To mijenja ne samo naše razumijevanje Hawkingovog zračenja, već i naš pogled na svemir i njegovu budućnost, pojasnio je prethodno Falcke u navedenom ranijem istraživanju iz 2023. godine.
Tradicionalno se smatralo da je za to potrebno postojanje horizonta događaja poput onog koje imaju crne rupe. Međutim, znanstvenici sada tvrde da dovoljna zakrivljenost prostor-vremena oko masivnih objekata omogućuje istu pojavu.
Mjerenje svemirskih životnih ciklusa
Crne rupe, neutronske zvijezde i bijeli patuljci, ostatci zvijezda različitih gustoća, korišteni su za izračun vremena raspada. Bijeli patuljci, kao najmanje gusti, isparavaju najsporije. Njihov procijenjeni životni vijek od 10^78 godina služi kao mjerilo opstanka svemira.
Iako crne rupe zvjezdane mase nestaju za 10^67 do 10^68 godina, neutronske zvijezde imaju gotovo isto trajanje. Crne rupe nemaju površinu. One ponovno apsorbiraju dio vlastitog zračenja, što usporava proces, objasnio je Wondrak.
Znanstvenici su izračunali dulje periode raspada za druge kozmičke objekte. Mjesec bi se tako mogao raspasti za 10^89 godina, supermasivne crne rupe za 10^96 godina, a halo tamne tvari oko galaktičkih superklastera za 10^135 godina. Iako je riječ o ekstremno dugim vremenskim periodima, svi ti izračuni znatno su kraći od onih prijašnjih modela.
Razotkrivanje misterija Hawkingova zračenja
Postavljajući ovakva pitanja i proučavajući ekstremne slučajeve, želimo bolje razumjeti teoriju i možda jednoga dana razotkriti misterij Hawkingovog zračenja, rekao je van Suijlekom.
Nizozemski znanstvenici se nadaju da će njihovi rezultati pridonijeti i dubljem razumijevanju evolucije svemira.
Izvor: Science Alert
