Mjesec oduvijek privlači pozornost ljudi. Dijelom jer se vjerovalo da izvanzemaljci žive na tom zemljinom satelitu, a dijelom jer su ljudi sanjali o tome da "osvoje" taj planet.

Posljednjih godina aktualizirala se ideja o kolonizaciji Mjeseca, odnosno izgradnji baze koja bi omogućila njegovo bolje istraživanje, ali i koja bi bila početna točka za put prema Marsu.

SAD se priprema na "povratak" na Mjesec u sljedećih 5 godina, Kina je već spustila svoj istraživački laboratorij, a Izrael je srušio svoju letjelicu na površinu Mjeseca. No, upravo bi Izraelci nehotice mogli biti odgovorni za "koloniziranje" Mjeseca.

Naime, izraelska letjelica Beresheet trebala je postati prva privatna letjelica koja je sletjela na Mjesec. Trebala je provesti cijeli niz pokusa, izmjeriti mjesečevo magnetsko polje i potom ostaviti vremensku kapsulu kojom bi obilježila svoj posjet.

Upravo je u kapsuli bio skriven "život" kojim su Izraelci kolonizirali Mjesec. Kapsulu je kreirala fondacija Arch Mission i sadržavala je udžbenike, gotovo cijelu Wikipediju na engleskom, klasike književnosti, uzorke ljudske DNK, ali i tisuće tardigrada odnosno dugoživaca, mikroskopskih životinjica poznatih i kao "vodeni mjedvjedići".

Iako su Izraelci letjelicu, nakon njenog rušenja, otpisali, voditeljica fondacije Arch Mission vjeruje kako je sadržaj vremenske kapsule, pa tako i mali "vodeni medvjedići", još uvijek "živ".

Naime, dugoživci mogu preživjeti u ekstremnim uvjetima pa i u svemiru. Istina, izraelski dugoživci su dehidrirani i pohranjeni u smolu kako bi ostali sačuvani, ali sve dok nisu izloženi direktnoj Sunčevoj svjetlosti, mogu oživjeti i nakon nekoliko desetljeća ili stoljeća.

Jesu li ti "vodeni mjedvjedići" preživjeli rušenje letjelice i boravak na Mjesecu, nitko zapravo sa sigurnošću ne može reći. Za točne informacije morat ćemo ipak pričekati da Mjesecom prošeću ljudi. Ili barem roboti.

Izvor: Wired