Nakon što su pročešljali desetljeća podataka o fiziološkom i psihološkom uzbuđenju, tim matematičara razvio je model koji može mapirati najbolji način za muškarce da dođu do orgazma. Riječ je o prvom modelu te vrste.
Razvili smo prvi uspješan matematički model seksualne izvedbe. Naši rezultati pokrivaju fiziološke i psihološke aspekte potrebne za postizanje vrhunca. Oni pojačavaju i matematički dokazuju postojeće studije o psihologiji seksa, pojašnjava matematičar Konstantin Blyuss, jedan od autora navedenog modela sa Sveučilišta Sussex u Velikoj Britaniji.
Nema jamstava za orgazam na osnovu tog modela
Znanstvenici ipak ne jamče orgazam svakome i svaki put na temelju svojeg novog modela, jer ne postoji univerzalna mjera za sve kada je riječ o seksu i seksualnom zadovoljstvu. Umjesto toga, samo se nadaju da će na temelju podataka iz modela malo više iskriviti izglede u korist pojedinca.
Znanstvenici su, s druge strane, su došli do jedne važne spoznaje na temelju svojeg modela, a ta je da prejako psihološko uzbuđenje muškarca u ranoj fazi može otežati postizanje orgazma. NJihovo istraživanje objavljeno je u časopisu Chaos: Interdisciplinary Journal of Nonlinear Science.
Ključno otkriće
Ključno otkriće je da previše psihološkog uzbuđenja u ranoj fazi procesa može spriječiti mogućnost postizanja vrhunca. Jednostavno rečeno, naša otkrića mogu se sažeti u savjet - 'Nemojte previše razmišljati', ističe Blyuss.
Ono što je doista važno jest da je spomenuti tim matematičara uspio učiniti ono što drugi nisu, odnosno pronaći način da pomoću matematičkih modela predvidi hoće li pojedini muškarac doći do orgazma. Polazna točka za matematičare bila je ta mnogi muškarci dožive seksualnu disfunkciju u nekom trenutku svog života te da imaju tendenciju imati puno jednostavniji ciklus uzbuđenja.
Naša otkrića bacaju svjetlo na društvenu tabu temu, za koju vjerujemo da bi mogla imati korisnu primjenu u kliničkom liječenju seksualne disfunkcije. S onim što smo naučili iz ove studije, namjeravamo matematički modelirati ženski seksualni odgovor, koji je fiziološki, i matematički, složeniji od muškog odgovora, pojasnila je matematičarka i suistraživačica Yuliya Kyrychko, također sa Sveučilišta u Sussexu.
Temelji njihovog matematičkog modela
Znanstvenici su razvili jednadžbe analizirajući podatke oko četiri faze muškog ciklusa uzbuđenja: uzbuđenje, plato, orgazam i rezolucija. Jedna od glavnih studija koju su proučavali bila je studija iz 1966. godine, tmeljena na Masters-Johnsonovoj teoriji o ciklusu seksualnog odgovora i koja je uključivala podatke iz 10.000 seksualnih radnji izvedenih u laboratoriju između 382 žene i 312 muškaraca.
Zatim su usporedili svoje rezultate s nizozemskim istraživanjima iz 2006. godine. U tim su studijama znanstvenici su stavili sudionike koji su dali pristanak u fMRI strojeve i pratili njihove neurološke promjene dok su izvodili spolne odnose i postizali vrhunac.
Model britanskih matematičara je isto tako uzeo u obzir istraživanja o fenomenima kao što su spontano uzbuđenje tijekom dana, reakcije muškaraca s ozljedama leđne moždine te takozvani 'mokri snovi'.
Neće pomoći muškarcima u spavaćoj sobi
Promatrajući sve te podatke, znanstvenici su došli do dvije različite matematičke jednadžbe, jedne koja se bavi uključenim psihološkim čimbenicima, a druge koja se bavi fiziološkom stranom stvari. No, te matematičke formule zapravo nisu nešto što možete uključiti i koristiti u spavaćoj sobi.
Te formule su tu da mapiraju uvjete koji bi doveli do toga da ciklus uzbuđenja završi orgazmom, ili ne. To bi moglo pomoći istraživačima da bolje razumiju seksualne probleme u budućnosti. Budući da seksualna aktivnost svake pojedine osobe uključuje tako različite podražaje, tim je morao koristiti ono što je poznato kao 'stohastičnost'. U osnovi, to su fenomeni slučajnosti koji se mogu statistički analizirati.
U mogućnosti smo pronaći optimalne stohastičke staze kretanja koje pokazuju kako seksualni odgovor napreduje prema orgazmu pod utjecajem malih stohastičkih poremećaja, pišu Blyussa i Kyrychko.
Izvor: Science Alert