Usred rastućih napetosti između Europe i SAD-a, posebno oko obveza prema NATO savezu i rata u Ukrajini, pojavile su se zabrinjavajuće glasine o borbenom zrakoplovu F-35 Lightning II, odnosno ideja (ili mit) da je Pentagon ugradio takozvani "kill switch" koji bi mogao daljinski onesposobiti ili oštetiti zrakoplove F-35 kojima upravljaju savezničke nacije.
S više od 1100 F-35 u upotrebi u 16 zemalja, ta tvrdnja je postala popularna na internetu, izazivajući strahove od američke kontrole nad vojnim operacijama. Narativ sugerira da SAD može deaktivirati ili ograničiti borbene funkcije zrakoplova F-35, potencijalno držeći pravo veta na savezničke vojne akcije.
Europljani su sada zabrinuti postoji li prekidač za isključivanje u američkom oružju koje se prodaje Europi! (Odgovor: Da), stoji u jednoj od brojnih objava na platformi X,koju prenosi portal The Aviationist.
Dok mnogi na internetu nagađaju da bi osam milijuna linija koda F-35 moglo sakriti takozvana "stražnja vrata" (backdoor) za daljinsko deaktiviranje, službena izvješća, uključujući izjave belgijskih i švicarskih dužnosnika, čvrsto negiraju postojanje fizičke sklopke za isključivanje tog zrakoplova.
Američka kontrola: Stvarne brige izvan mita
Pravi problem, međutim, leži u ograničenjima na operacije F-35 koje nameće američka politika. Prema Odjelu za podršku programu F-35, 350. Spectrum Warfare Group-a, međunarodnim operaterima nije dopušteno provoditi neovisne testne operacije izvan kontinentalnih Sjedinjenih Država (CONUS) na temelju politike SAD-a. Ta pravila su osmišljena da zaštite kritičnu američku tehnologiju i ograniče mogućnost stranih zemalja da neovisno modificiraju ili testiraju taj američki zrakoplov.
Wolfgang Ischinger, bivši čelnik Münchenske sigurnosne konferencije, istaknuo je tu zabrinutost, napominjući da ako SAD ograniči njemačke F-35, onda bi se moglo razmotriti pitanje otkazivanja ugovora.
Logističke okosnice: ALIS i ODIN
Logistički sustavi F-35, uključujući Autonomni logistički informacijski sustav (ALIS) i njegova nasljednika, Operational Data Integrated Network (ODIN), ključni su za održavanje flote tih zrakoplova. ALIS pomaže pojednostaviti održavanje i upravljanje opskrbnim lancem, ali se suočava s kritikama zbog neučinkovitosti i netočnosti podataka. Ministarstvo obrane SAD-a stoga prelazi na ODIN, što obećava poboljšanu komunikaciju i bolju integraciju za međunarodne korisnike, smanjujući zabrinutost oko dijeljenja osjetljivih podataka.
Važno je da, ni ALIS, ni ODIN ne mogu zapovijedati ili deaktivirati zrakoplove F-35 tijekom leta. Kako je Ured za odgovornost (GAO) američke vlade objasnio, njihova je funkcija ograničena na održavanje i upravljanje podacima, a ne operativnu kontrolu.
Softverska ranjivost
Značajnija ranjivost leži u ovisnosti F-35 o ažuriranju softvera. Datoteka s podacima o misiji (MDF) ključna je za borbene sposobnosti tog ratnog zrakoplova, pružajući ključne informacije za prepoznavanje i suzbijanje prijetnji. Bill Sweetman, stručnjak za vojnu industriju, primijetio je da pravi problem nije "kill switch", već oslanjanje na česta ažuriranja MDF-a. Bez tih ažuriranja, upozorio je, borbena učinkovitost F-35 mogla bi biti ozbiljno ugrožena, učinkovito ograničavajući operativnu autonomiju NATO saveznika.
Integracija F-35 u zračne snage NATO-a zapravo naglašava šire pitanje - ravnotežu između kolektivne obrane i nacionalnog suvereniteta. The Aviationist spominje i komentar Justina Bronka, višeg znanstvenog suradnika u britanskom think tanku RUSI, koji smatra da ako sav vaš kapacitet ciljanja, BLOS komunikacije, probojni/orbitalni ISR i streljivo s kojim pretpostavljate da biste se borili u ratu osiguravaju SAD; onda ovisnost o SAD-u za MDF i ALIS/ODIN za F-35 nije vaš glavni problem.
Dok europske nacije ponovno procjenjuju svoje obrambene strategije usred tekućih geopolitičkih izazova, F-35 ostaje ključna komponenta NATO-ovih zračnih snaga, iako njegovo oslanjanje na američku tehnologiju postavlja pitanja o strateškoj ranjivosti. Unatoč tim zabrinutostima, napredne mogućnosti tog borbenog zrakoplova ostaju ključne, a diverzifikacija obrambenog kapaciteta Europe zahtijevat će desetljeća i značajna sredstva.
