Nedavni scenarij prijetnje udara asteroida na Zemlji koji je provela NASA pokazao je da unatoč svim dosadašnjim naporima i dalje nismo spremni na takve scenarije. Spomenuti scenarij kaže da je 16. kolovoza 2022. asteroid promjera od približno 70 metara ušao u Zemljinu atmosferu. U 14:02:10 po američkom lokalnom vremenu svemirska gromada eksplodirala je 13 kilometara iznad američkog grada Winston-Salema u Sjevernoj Karolini, s energijom od 10 megatona TNT-a. Zračna eksplozija gotovo je sravnila grad i okolicu. Žrtve su bile u tisućama.
To je, naravno, samo ono što je NASA-in scenarij pokazao, a ne nešto što se dogodilo u stvarnosti. Uništenje Winston-Salema bila je priča četvrte Stolne vježbe Planetarne obrane koju je vodio NASA-in Ured za koordinaciju Planetarne obrane. Vježba koja je održana još 23. i 24. veljače bila je simulacija u kojoj je više od 200 sudionika iz 16 različitih saveznih, državnih i lokalnih organizacija vježbalo odgovor SAD-a na stvarnu prijetnju asteroida našem planetu. Početkom kolovoza izašlo je konačno izvješće, a njegova poruka bila je obeshrabrujuća i glasi da čovječanstvo još nije spremno suočiti se s takvom prijetnjom.
Namjera vježbe bila je da je ona trebala biti teška, praktički nepobjediva. Dizajnirali smo je tako da uđe ravno u prazninu u našim mogućnostima. Sudionici nisu mogli učiniti ništa da spriječe udar, kaže Emma Rainey, viša znanstvenica Laboratorija za primijenjenu fiziku (APL) sveučilišta Johns Hopkins, koja je pomogla u stvaranju simulacije.
Glavni cilj bio je testiranje različitih vladinih i znanstvenih mreža koje bi trebale odgovoriti u stvarnoj situaciji planetarne obrane. Želimo vidjeti koliko su učinkovite operacije i komunikacije između američkih vladinih agencija i drugih organizacija koje bi bile uključene, a zatim identificirati nedostatke, pojasnila Lindley Johnson, časnica za planetarnu obranu u sjedištu NASA-e.
Vježba je u konačnici pokazala da SAD nema sposobnost presretanja malih asteroida koji se brzo kreću, a sposobnost da ih astronomi vide je ograničena. Čak i kad bi bilo moguće presresti svemirsko kamenje, možda ga se ne bi moglo odvratiti od Zemlje, a korištenje nuklearnog oružja za uništenje rizično je i puno međunarodnih pravnih pitanja. Vježba je isto tako pokazala da dezinformacije koje se šire u javnosti mogu drastično omesti službene napore.
Dezinformacije ne nestaju. Stavili smo to u simulaciju jer smo htjeli povratne informacije o tome kako se tome suprotstaviti i poduzeti mjere ako je zlonamjerno, kaže Angela Stickle, viša znanstvenica u APL-u koja je pomogla u osmišljavanju vježbe.
Tijek vježbe
Događaji u samoj vježbi započeli su "otkrićem" asteroida nazvanog "TTX22" koji je krenuo prema Zemlji. Sudionicima je predstavljen ubrzani tečaj znanosti o asteroidima i rečeno im je sve što se zna o asteroidu i vjerojatnosti sudara. Svaki sastanak skočio je unaprijed na vremenskoj traci, a posljednji dijelovi postavljeni su neposredno prije i poslije udara asteroida u blizini Winston-Salema.
Kratak, ali realan vremenski okvir od otkrića do utjecaja istaknuo je velike probleme od samog početka. TTX22 je bio malen i brz asteroid. Nakon što je uočen, bilo je prekasno za sastavljanje misije za njegovo proučavanje, odvraćanje ili uništavanje. NASA ipak jednostavno nema hangare pune raketa u pripravnosti za slučaj da se pojavi prijeteći asteroid. Promjena putanje tog asteroida zahtijevala bi najmanje 12 kinetičkih impaktora, svaki poput NASA-ine misije DART, koja je nedavno promijenila orbitu asteroida Dimorphos i kojoj je trebalo više od pet godina da prijeđe od koncepta do uspješne realizacije. Stoga je preporuka iz izvješća nakon akcije na ovom frontu bila izravna - treba razviti te sposobnosti.
U isto vrijeme brzina asteroida, nepoznati sastav i političke posljedice u kratkom vremenskom slijedu isključili su mogućnost da se TTX22 uništi nuklearnom bombom. Ipak, nuklearni odgovor kasno u razvoju događaja ostao je intrigantna posljednja opcija za neke sudionike. Ako pošaljete nuklearnu eksplozivnu napravu, mogli biste poremetiti asteroid upravo u trenutku kada uđe u atmosferu. U teoriji, kaže Stickle. Ipak, to više naginje prema holivudskom, a ne scenariju utemeljenom na stvarnosti.
Smisao uključivanja ove opcije u simulaciju je da ih natjeramo da shvate da nije tako jednostavno. Korištenje nuklearne eksplozivne naprave u terminalnoj fazi udara situacija je u koju se nikada ne želimo dovesti, ističe Johnson.
Razaranje asteroida u svemiru može rezultirati skupom manjih, ali još uvijek opasnih stijena koje se brzo kreću prema Zemlji. Sama detonacija nuklearnog oružja u gornjoj atmosferi ima pak nepoznate, ali najvjerojatnije opasne učinke. Eksplozija možda neće u potpunosti dezintegrirati stijenu, šireći njezine dijelove posvuda. Zračenje bi se moglo zadržati u gornjoj atmosferi na razinama koje bi znantno otežale putovanje kroz kroz taj dio atmosfere prema svemiru.
Rat protiv dezinformacija
Budući da nije bilo načina da se zaustavi udar asteroida u Zemlju, vježba je bila usmjerena na ublažavanje, odnosno na to što se mora učiniti prije udara i neposredno nakon njega. Organizacije na svim razinama morale su biti u kontaktu, morali su se razviti i donijeti planovi za hitne slučajeve te pravovremeno informirati javnost. S druge strane, dezinformacije su bile stalne. Mnoge internetske vijesti o asteroidu bile su činjenično netočne, dok su "osporavatelji asteroida" i tvrdnje o "lažnim vijestima" nezaustavljivo rasli. Dezinformacije su bile redoviti izvor frustracije za sudionike, koji su prepoznali da će se s njima morati izravno pozabaviti u stvarnoj životnoj situaciji.
Želimo uspostaviti NASA-in Ured za koordinaciju planetarne obrane i one koji rade s nama kao nadležne kad je riječ o ovakvim situacijama. Plan je da mediji i javnost shvate da skupina u NASA-i prati i upravlja takvim stvarima, objašnjava Johnson i dodaje da NASA-in ured za planetrnu obranu pokušava igrati dugu igru protiv dezinformacija.
Sudionici vježbe istaknuli su, međutim, kako postoje ograničene strategije za rješavanje stalnog protoka laži iz desetaka ili stotina medija u kratkom vremenskom roku. Kad je riječ o samoj vježbi i njezinu rezultatu, dezinformacije su u konačnici imale smrtonosan danak.
Kada smo razgovarali o evakuaciji, rečeno nam je da 20 posto ljudi neće otići jer su sve lažne vijesti ili vlada laže ili iz nekog drugog razloga. To je bilo oko 200.000 ljudi, svi rasprostranjeni. Nisam siguran da bismo uopće mogli evakuirati bolnice i zatvore, a onda imamo ljude koji mogu otići, ali odbijajući otići, kaže August Vernon, direktor uprave za hitne slučajeve okruga Winston-Salem/Forsyth.
Tužne posljedice i nove dezinformacije
Vijest o posljedicama udara u vježbi imala je obeshrabrujući i tužan učinak na sudionike vježbe. Nakon što su akademski sudionici objasnili oslobađanje energije koje će doživjeti regija, Vernon je bio vrlo iskren. Izgubili bismo svoje bolnice, velik dio naše infrastrukture bi nestao, postojala je šansa da bi ovo moglo prekinuti signal mobilnih mreža u krugu od 80 kilometara, a cijela regija bila bi oslabljena, rekao je.
Na kraju simulacije prikazan je i konačni udarac u širenju dezinformacija. Nakon udara pojedinac koji sebe naziva "Nacionalni stručnjak T.X. Asteroid" tvrdio je da je eksplozija ispustila otrovne materijale iz svemira u atmosferu. Kao rezultat toga stanovnici bi trebali očekivati simptome slične izloženosti zračenju. Neutemeljene tvrdnje bile su na svim društvenim mrežama, a "T.X" je davao intervjue novinskim kućama.
Pozitivni pomaci
Ako gledamo pozitivne pomake u samoj vježbi, onda valja spomenuti da je NASA-ina sposobnost širenja informacija dobila visoke ocjene od sudionika s obzirom na široku vjerodostojnost agencije. Osim toga, okvir uspostavljen u planu Bijele kuće također se činio dovoljno robusnim da upravlja protokom informacija između federalnih i državnih agencija i aktivira sve potrebne komunikacijske kanale.
Razgovori između saveznih i lokalnih dužnosnika pružili su isto tako neke od najboljih rezultata vježbe. Donositelji odluka na svim razinama postigli su nove dogovore o tome tko će koordinirati napore spašavanja i oporavka nakon sudara i što im je potrebno za obavljanje posla. Jedno je otkriće bilo da je ponekad na sitnim razinama manje zapravo više u smislu komuniciranja znanosti.
Ponekad nismo mogli držati korak i to je nešto što moraju uzeti u obzir. Možda ne moramo znati svu znanost iza toga, ali moramo znati što, kada i gdje jer moramo početi donositi velike odluke što je ranije moguće, kaže Vernon.
Sudionici su otkrili i da se lice "stručnjaka" treba promijeniti s federalne na lokalnu razinu. Na našoj smo razini pitali tko bi bio naš glavni glasnogovornik. Koga bi ljudi poštovali, kome bi vjerovali kad saznamo da je krenulo prema nama? To možda nije ista osoba koju NASA postavlja tamo, kaže Vernon.
Zaključci vježbe
Sudionici i voditelji simulacije na kraju su se složili da je najviše što im nedostaje zapravo više vremena. Asteroid je uništio Winton-Salem zbog uskog raspona između njegova otkrića i udara. Proširenje tog vremenskog prozora je kritično važno.
Desetljeće je prilično udoban vremenski okvir da bismo mogli učiniti nešto što bi bilo učinkovito. Trideset godina bilo bi idealno. To je dovoljno vremena za detaljna promatranja, planiranje, izgradnju svemirske letjelice i pokretanje nečeg velikog. Čak biste imali vremena poslati zamjenu ako nešto pođe po zlu, kaže Stickle.
U tijeku su višestruka istraživanja objekata blizu Zemlje, asteroida i kometa, a NASA je od Kongresa za obranu planeta dobila 55 milijuna dolara više nego što je tražila.
Bit će potrebno vrijeme i novac da se otkrije i karakterizira sve što postoji. Kao i sposobnost za misije koje mogu brzo krenuti i biti učinkovite protiv nečeg ovakvog. Ali u konačnici, to je puno jeftinije od ponovne izgradnje grada, ističe na kraju Rainey.
Barem sada imamo plan. Nadamo se da se nikada neće morati koristiti, dodao je Vernon.
Izvor: Scientific American
