S epidemijom koronavirusa uvelike su se promijenile naše navike kupovanja. Nakon početne navale i gomilanja zaliha mnogo ljudi izbjegava svakodnevne odlaske u trgovine, već idu dva-tri puta tjedno i kupe sve namirnice koje im trebaju za nekoliko dana. Odlazak u trgovinu, osim velikih redova i čekanja, nosi opasnost i od moguće zaraze jer, unatoč svim mjerama poput dezinficijensa na ulazima trgovina, maski, rukavica i održavanju socijalne distance, ipak je riječ o zatvorenim prostorima u kojima se nalazi mnogo ljudi.
U SAD-u dio ljudi odlaske u trgovine prepušta dostavljačima koji za njih preuzimaju namirnice i donose im ih na kućni prag. Osim što tako ne moraju napustiti kuću i izbjegavaju velike redove ispred trgovina, tako čuvaju i zdravlje i štite se od zaraze virusom SARS-CoV-2. Taj rizik, za plaću, naravno (tj. za postotak od vrijednosti kupovine), preuzimaju dostavljači, a u SAD-u naročito je popularan Instacart.
Osim postotka od kupovine, kupci dostavljačima mogu dati i napojnicu - nekad preko same aplikacije, a nekad u kešu prilikom preuzimanja narudžbe, odnosno sada u vrijeme koronavirusa dostavljače novac čeka u kuvertama ispred vrata. Kako bi što prije dobili naručene namirnice, dio ljudi u SAD-u sve više koristi jednu bezobraznu taktiku kojom mame dostavljače da što prije prihvate njihovu narudžbu i donesu im naručene namirnice doma. Naime, putem Instacartove aplikacije moguće je prilikom narudžbe napisati koliku napojnicu želite dati dostavljaču, no taj je iznos unutar tri dana moguće promijeniti.
Tako dio ljudi napiše kako će dostavljačima dati velike napojnice - neki obećavaju i po 50 dolara za jednu dostavu. Naravno, dostavljači se bore za takve poslove i žele što prije odnijeti često i veliku količinu namirnica kupcima kako bi dobili napojnicu. No nakon dostave dio ljudi promijeni iznos napojnice na - nula dolara.
To je vrlo demoralizirajuće, komentirala je za CNN dostavljačica koja živi u Portlandu i dostava putem Instacarta jedini joj je izvor prihoda. Naglasila je kako živi s nezaposlenim mužem koji je dijabetičar, čime spada u rizičnu skupinu, zbog čega je posao koji radi iznimno opasan za nju i njezinu obitelj, no trenutačno je to posao s kojim plaćaju račune i kupuju hranu.
U Instacartu kažu da kako su napojnice stvar kupaca i nisu htjeli komentirati situacije u kojima oni mame dostavljače velikim napojnicama pa ih poslije promjene na nula dolara. Odvjetnik Bryant Greening, čija kompanija zastupa dostavljače, rekao je kako razmišljaju o tužbi protiv Instacarta, ali i kupaca koji prakticiraju takav oblik prijevara. Naglasio je kako u ovakvoj situaciji u kojoj su u pitanju ljudski životi takav oblik ponašanja predstavlja "istinsko zlo".
