Umjetna inteligencija sve se češće koristi u različitim sferama života. Iako je umjetna inteligencija kakvu danas poznajemo daleko od one kakvu čitamo i gledamo u djelima znanstvene fantastike, uvelike može pomoći u rješavanju nekih svakodnevnih problema. 

Da se umjetnom inteligencijom ne bave samo velike tehnološke kompanije i znanstvenici u laboratorijima, pokazuje primjer koji dolazi iz Splita. Učenici iz Splitsko-dalmatinske županije ne trebaju čekati fakultet kako bi se upoznali s primijenjenim programiranjem i umjetnom inteligencijom. Kroz projekt EDIT CodeSchool učenici osnovnih i srednjih škola imaju priliku naučiti osnove programiranja i izraditi web-stranice i aplikacije na četiri različita tečaja. Polaznici su se ove godine upoznali s razvojem inteligentnih web-aplikacija – RIWA te su na taj način naučili osnove umjetne inteligencije korištenjem neuronskih mreža i računalnog vida.

Priliku je iskoristila i Marta Glavan, tada učenica osmog razreda Osnovne škole fra Pavla Vučkovića u Sinju. Pod mentorskom palicom nastavnika informatike Boška Lišnića uspjela je napraviti Pametnu Astru, inteligentnu web-aplikaciju namijenjenu, prije svega, slijepim i slabovidnim osobama te prilagođenu epidemiološkoj situaciji.

Dugo sam željela naučiti programirati. Kada sam saznala da će se EDIT CodeSchool održati u mojoj školi, bez razmišljanja sam se prijavila. Iako sam bila jedina učenica iz razreda koja se upisala na program, bila sam sretna što su ostali učenici iz škole prihvatili ovaj zadatak. Zajedno smo tako razmjenjivali znanja i pomagali si međusobno, pojašnjava Glavan, koja od jeseni kreće u Ekonomsku srednju školu.

Izbor srednje škole također je plod njezine želje i ambicije da programerske vještine začini ekonomskim znanjem, a kroz šalu ističe kako bi u budućnosti s nastavnikom i mentorom otvorila programersku firmu.

Sada kada je vidjela kako izgleda svijet programiranja, u školi će se upoznati s ekonomskim aspektom tržišta, a to bi joj moglo pomoći da jednog dana bude što konkurentnija i u IT sektoru. Danas postoji more programera, ali često svoje uspješne aplikacije ne uspiju kvalitetno plasirati na tržište. U školi će zasigurno nadograditi i taj segment, objašnjava Lišnić.

U sklopu EDIT CodeSchoola imala je zadatak osmisliti i napraviti aplikaciju koja se temeljila na neuronskim mrežama.

Odlučila sam napraviti nešto što bi bilo korisno za društvo, a zanimljivo i za sve ostale. Tako sam napravila ovu inteligentnu web-aplikaciju koja prepoznaje o kojoj je namirnici riječ i isto tako je prilagođena da prepozna nosi li osoba u blizini masku ili ne. S obzirom na to da je bila namijenjena slijepim i slabovidnim osobama, svaki je rezultat popraćen zvukom. Također, omogućava unos govora preko mikrofona, ima pametni chat, tj. komunikaciju s virtualnom Astrom gdje možete saznati neke osnovne informacije vezane za Astru, razvoj aplikacije, broj zaraženih u svijetu, općenito o koronavirusu i kartu s trgovinama u blizini, ističe Glavan i objašnjava simboliku iza pamtljivog imena: Nastavnik je rekao da smislim neko pametno, zvučno, jednostavno ime. Budući da se tada po medijima pričalo o sigurnosti cjepiva AstraZeneca, a s obzirom na to da je naša aplikacija prilagođena epidemiološkoj situaciji, odlučili smo napraviti 'pametniju' verziju Astre i dati joj ime Pametna Astra.

Boško Lišinić i Marta Glavan (Foto: ICT Županija)

Budući da se aplikacija temelji na prepoznavanju velikog broja različitih vrsta namirnica, prije puštanja u vanjski svijet bilo ju je potrebno testirati.

Prvo je bilo važno pronaći prave fotografije kako bismo mrežu naučili prepoznati da se radi o, primjerice, mrkvi. Bilo je potrebno pronaći puno različitih fotografija mrkve iz različitih kutova i udaljenosti, različitih veličina i oblika kako bismo istrenirali aplikaciju, odnosno učinili je na neki način pametnom kako bi sama ubuduće prepoznala određenu namirnicu. Uzimala sam tako proizvode iz kuće poput krumpira, mrkve, ulja, soli i pokušavala ih testirati na aplikaciji. Mama bi me začuđeno gledala što radim, a ja sam se trudila osposobiti aplikaciju za daljnji rad. Nije bilo lagano, pokušavala sam pronaći što više različitih primjera kako bih uvježbala aplikaciju da ubuduće samostalno što efikasnije prepoznaje namirnice, objašnjava Glavan i dodaje kako su za namirnice imali otprilike pet različitih tipova fotografija, dok su za maske imali i više od 50 različitih primjera.

Uvježbali smo aplikaciju tako da smo stavili sliku i naveli o kojoj je namirnici riječ, potom bismo stavili drugu sliku i ponavljali postupak. Tako smo korištenjem neuronskih mreža program trenirali da na temelju karakteristika piksela raspoznaje o kojoj je namirnici riječ te na taj način program uči, pojašnjava postupak Lišnić.

Martu Glavan i ostale učenike koji su pohađali EDIT CodeSchool na početku su dočekali online materijali koje su prolazili zajedno s nastavnikom.

Prvi period bio je najteži, a kasnije smo lagano uhvatili ritam i naučili kako sve funkcionira. Budući da je škola većinom bila online dok smo radili projekt, ujutro bih pohađala nastavu do 13 sati, a popodne bismo razgovarali na Teamsu ili bih rješavala zadatke koje sam dobila. Da se razvije ova aplikacija, ulagala sam nekoliko sati dnevno uključujući i vikende – objašnjava i dodaje kako je zahvaljujući EDIT CodeSchool-u stekla jako puno znanja i vještina koje će s lakoćom primjenjivati u svom daljnjem radu, a jedina je od 15 učenika koja je uspjela svoj rad finalizirati.

U rad je uloženo zaista jako puno truda i vremena. Bilo je važno paziti na sve jer i najmanja greška može dovesti do velikog gubljenja vremena. Za izrađivanje aplikacije koristila sam strukturu u HTML-u, samu aplikaciju i naredbe koje će ona izvršavati u JavaScriptu te njen dizajn u CSS-u. Na kraju se sve treba uskladiti da bi se ona mogla pravilno prikazivati, pojašnjava i dodaje kako je prije EDIT-a imala tek neka osnovna znanja u HTML-u.

Želim preporučiti program svima onima koji imaju makar malu želju za programiranjem ili pak žele naučiti nešto novo. Znanje koje stječemo u osnovnoj školi zaista je osnovno, a EDIT CodeSchool je na puno većoj razini. 

Osim što predaje informatiku u sinjskoj osnovnoj školi, Lišnić vodi i informatičke i programerske kolegije na Prirodoslovno-matematičkom, Pomorskom i Kemijsko-tehnološkom fakultetu u Splitu. S obzirom na želju da mlađim generacijama približi svijet programiranja, s iznimnom radošću prihvatio je poziv EDIT CodeSchoola.

Zahvaljujući profesoru s PMF-a Saši Mladenoviću, koordinatoru EDIT CodeSchool, ostvarila mi se želja da radim s djecom koju zanima programiranje i informatika. Učenici u redovitoj nastavi većinom se fokusiraju na ocjenu i samim tim programiranje im ostane previše apstraktno, a EDIT je zapravo spona između škole i fakulteta jer imate nadarene učenike koji žele to naučiti, a opet im morate to objasniti na jedan zabavan i jednostavan način, objašnjava Lišinić kojemu je ovo bilo prvo mentorstvo u sklopu programa EDIT CodeSchoola.

Da bi mentori kvalitetno prenosili znanja učenicima, imali su podlogu profesora s PMF-a koji su im svaki tjedan stavljali materijale i upute kako učenicima objasniti sadržaje te kako se prilagoditi epidemiološkoj situaciji i online nastavi.

Materijale su pripremili koordinatori EDIT CodeSchool, profesori Saša Mladenović, Divna Krpan i Goran Zaharija, te su nam na taj način uvelike olakšali ovu priču. Videomaterijal sastojao se od više različitih kratkih interaktivnih videa. Točnije, jedan video obradio bi jedan segment lekcije, a potom bi uslijedilo vrednovanje za učenje, odnosno bila bi postavljena pitanja iz te lekcije kako bi učenici provjerili svoje znanje. Također, na kraju su najčešće slijedili zadaci programerskog tipa. Ove su godine učenici učili kako razviti inteligentnu web-aplikaciju koja će na temelju dobivenih podataka sama donositi odluke, ističe Lišnić, koji je ove godine mentorirao ukupno 15 učenika iz Sinja i Kaštela.