Na Međunarodnom festivalu dizajna Plan D u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu predavanje je održala Lydia Nicholas, digitalna antropologinja koja istražuje načine na koji ljudi koriste nove tehnologije i načine na koji one mijenjaju naše vrijednosti, kulturu i živote.
Tijekom iznimno zanimljivog predavanja Lydia se fokusirala na negativne strane utjecaja tehnologije i umjetne inteligencije – naravno, moderna tehnologija uvelike je poboljšala naše živote, no umjesto da čovjek kontrolira tehnologiju i AI, čini se kako su danas ljudi ti koji se moraju prilagoditi robotima koji nam uzimaju poslove, ocjenjuju ispite pa čak i utječu na način na koji razmišljamo.
Dehumanizacija – uloga ljudi postaje besmislena
Lydia kao jedan glavnih problema vidi dehumanizaciju te je na nizu primjera pokazala kako, umjesto da razvijamo robote i tehnologiju koja će nam pomoći da živimo sretnije i da budemo zadovoljniji, mi stvaramo svijet koji je napravljen od strojeva i za strojeve, svijet kakav će moći razumjeti umjetna inteligencija.
Svijet danas ide prema automatizaciji svega pri čemu nitko ne gleda na ljudski faktor – na primjeru radnika u skladištu koji rade zajedno s robotima ova znanstvenica objasnila je kako ljude tjeramo da budu poput strojeva i uzimamo im zanimljive dijelove poslova. Njihova uloga u takvim je skladištima svedena na samo par ruku koje koriste, odnosno samo na onaj dio koji roboti još ne mogu obavljati, što će se s vremenom također promijeniti.
Ovako uloga ljudi postaje besmislena te je ona postavila pitanje etike inženjera koji razvijaju ovakve tehnologije na koji oni gledaju samo kao na rješavanje problem i ne gledaju širu sliku.
Velike kompanije ulažu milijarde dolara u umjetnu inteligenciju te prikupljanje i analizu podataka s kojima se može trenirati i usavršiti AI, no ono što trebamo shvatiti jest da je umjetna inteligencija i dalje "umjetna" – npr. koliko god da je veliko ostvarenje pobjeda protiv ljudi u igri "Go", Lydia kaže da, iako je ovo teška igra, u njoj računalo ima sve podatke i donosi odluke na temelju tih podataka.
U stvarnom svijetu stvari su drugačije jer mi nikada ne možemo imati sve podatke i informacije, dok podatke koje imamo trebamo staviti u određeni kontekst na temelju običnih informacija, već i na temelju naše intuicije, svjesnosti situacije i slično. To je ono što AI ne može napraviti i takve probleme ne može rješavati kao ljudi.
Na primjeru radiologa, koji bi mogli biti žrtve umjetne inteligencija koja može iznimno precizno očitati rendgenske snimke, Lydia je pokazala kako njihov posao nije tako jednostavan kako se na prvi pogled čini te da ih roboti nikako ne mogu uspješno zamijeniti.
Djecu učimo razmišljanju poput robota
Ono što je naročito zabrinjavajuće za budućnost jest način na koji se danas u nekim školama ocjenjuju djeca, njihovi ispiti i eseji – njih ocjenjuje umjetna inteligencija. Naime, nakon što je AI istrenirana za prepoznavanje plagijata na sveučilištima, postignut je veliki napredak pa se ona u nekim školama danas koristi za ocjenjivanje eseja.
Ono što se time postiže, upozorava Lydia, jest da mlade ljude učimo razmišljanju i poslovima koje mogu razumjeti strojevi, odnosno umjetna inteligencija pa, umjesto da ih pripremamo za svijet u kojem će se boriti protiv robota i razmišljati na drugačiji način od njih, mi stvaramo radnu snagu koja je trenirana da razmišlja poput robota.
S druge strane, ekipa iz Silicijske doline, ljudi koji razvijaju AI i takve tehnologije zahvaljujući kojima djeca razmišljaju poput robota, vlastitu djecu nikada neće slati u takve škole, već će im platiti privatne škole u kojima se ne koriste toliko ekrani i u kojima je u prvom planu ljudska interakcija i povezanost.
Čini se kako nas moderna tehnologija sve manje čini ljudima – ne moramo razmišljati kao i prije i pamtiti brojne podatke jer je tu Google, ne moramo niti znati ispravno napisati riječi jer, ako pogriješimo, ispravit će nas sam program, a umjesto s ljudima, vrijeme sve više provodimo s ekranima. Sve više stvari se automatizira i njima upravlja umjetna inteligencija te se postavlja pitanje što će na kraju ostati ljudima i kako ćemo živjeti za 20 ili 30 godina.
