Sredozemno more povezano je s Atlantskim oceanom kroz najmanji prirodni kanal - Gibraltarski tjesnac, koji je širok samo oko 13 kilometara. Gibraltarski tjesnac neki su i preplivali, a po vedrom danu sa Španjolske obale lako se može vidjeti marokanski dio tjesnaca.
S druge strane, čini se kako prirodi ne bi trebalo puno da jednostavno zatvori tu vezu između Europe i Afrike, što bi rezultiralo izolacijom Sredozemnog mora. Štoviše, to se u povijesti već i događalo.
Prije otprilike šest milijuna godina nešto je uzrokovalo odsijecanje Sredozemnog mora od oceana. Uzrok tome možda je bilo ledeno doba, koje je smanjilo razinu mora dovoljno da ostavi kopneni most između Španjolske i Maroka. Izolacija Sredozemlja također je mogla biti posljedica tektonskih procesa.
U nečemu što se naziva mesinska kriza saliniteta Sredozemno more nakon toga je isparilo u narednih oko tisuću godina, a njegovo dno pretvorilo se u suhu kotlinu 3 do 5 km ispod razine mora, isprekidanu slanim jezerima sličnim današnjem Mrtvom moru. No na kraju se Sredozemno more vratilo dramatičnom brzinom u megapoplavi kakvu svijet nije vidio.
Tragovi presušivanja
Znanost je otkrila zanimljive dokaze koji pokazuju kako je Sredozemno more potpuno presušilo. Ogromne rijeke poput Nila i Rhône danas se ulijevaju u Sredozemno more na razini mora, ali u spomenutom razdoblju te su rijeke dotjecale u korito bivšeg Sredozemnog mora. U procesu su izdubile velike kanjone koji dolaze do morskog dna, 2700 metara ispod razine mora.
U Kairu je, primjerice, kanjon Nila otkriven tijekom iskapanja Asuanske brane. Naknadna istraživanja otkrila su formaciju veću od Velikog kanjona. Sličan kanjon pronađen je uz rijeku Rhône, onaj koji je izdubljen u razdoblju kraćem od 100.000 godina.
Jezgre ispod samog Sredozemnog mora otkrile su minerale poput gipsa i kamene soli, koji se obično talože kada slana voda presuši. Na nekim mjestima pronađene su naslage soli debljine do jednog kilometra.
Sto milijuna kubičnih metara vode jurilo u Sredozemlje svake sekunde
Spomenuta mesinska kriza saliniteta naglo je završila u nečemu što je vjerojatno bila najveća poplava u povijesti planeta, prije otprilike 5,3 milijuna godina. Probijen je kopneni most između današnje Španjolske i Maroka, što je otvorilo vrata poplavi Zanclean. Ta megapoplava isklesala je kanal od 200 kilometara kroz tjesnac, produbljujući ga možda oko 40 cm dnevno. Ogromna količina vode brzo je ponovno napunila Sredozemno more. Većina bazena ponovno je napunjena za ne više od dvije godine, a možda i za samo nekoliko mjeseci, vodom koja se na vrhuncu produbljivala oko desetak metara dnevno.
Očuvana podvodna erozijska obilježja znanstvenicima govore koliko je točno bila jaka ta poplava. Ispod Alboranskog mora, istočno od Gibraltarskog tjesnaca, pod vodom leži drevni vulkan iza kojeg se nataložila ogromna količina sedimenta, koji je dugačak 35 km, širok 7 km i debljine 163 metra.
Iako dokazi nisu uvjerljivi, znanstvenici vjeruju da je te naslage vjerojatno ostavila velika poplava koja je tekla oko vulkana. Značajke erozije sugeriraju da je taj nalet vode bio oko tisuću puta jači od toka Amazone, što znači da je otprilike sto milijuna kubičnih metara vode jurilo u Sredozemlje svake sekunde.
Najveće megapoplavno nalazište na svijetu
No, koliko je opsežna bila ta poplava? Ako je ispunila cijeli Mediteran, morala bi ostaviti tragove i na drugim mjestima. Duž istočnog ruba Sicilije proteže se podvodna litica nazvana Malta Escarpment, koja je uistinu ogromna — duga 290 kilometara i visoka gotovo četiri kilometra. Dok je voda padala preko nje, moguće je da je tekla kroz kanjon Noto. Noto, sa 700 metara visine, strmiji je i dublji od bilo kojeg drugog kanjona te vrste na svijetu. Voda je možda tekla kroz taj uski ulaz u istočni Mediteran.
Na istočnoj strani strmine u blizini kanjona Noto nalazi se naslaga sedimenta debljine do 800 metara. Priroda tog depozita dovoljno je osebujna da znanstvenici vjeruju da je njegovo porijeklo upravo velika poplava. To je mješavina gromada, pijeska i šljunka svih oblika i veličina — mješavina slična onoj koju biste očekivali od poplavnih voda. Ako je to doista bio rezultat poplave Zanclean, to znači da bi vode dospjele sve do istočnog Mediterana, blizu Sicilije, čineći to najvećim megapoplavnim nalazištem na svijetu.
Mediteran je osuđen na propast
No to nije sve jer bi jednog dana Mediteran mogao ponovno presušiti. Ako se Gibraltarski tjesnac zatvori, Mediteran bi vjerojatno presušio za oko tisuću godina. U dužem vremenskom okviru Afrička ploča kreće se sve dalje prema sjeveru i istoku. Na kraju će teži europski kontinent skliznuti ispod nje, a Mediteran će nestati, samo ovaj put zauvijek.
Izvor: Big Think
