Nova studija istražuje izvedivost korištenja dijamantnih nanočestica za ubrizgavanje aerosola u stratosferu (SAI) u svrhu suzbijanja globalnog zatopljenja. Istraživanje pod vodstvom klimatskog znanstvenika Sandra Vattionija iz švicarskog Federalnog instituta za tehnologiju u Zurichu (ETH Zürich) izračunalo je da bi stotine trilijuna dolara vrijedne te čestice mogle pomoći u hlađenju planeta. Ideja je reflektirati sunčevu svjetlost od Zemlje, slično načinu na koji su vulkanske emisije povijesno utjecale na klimu na našem planetu.
Nije prvo rješenje, već mogući odgovor na najgori scenarij
Iako SAI nije prvo rješenje koje treba razmotriti, jer smanjenje emisija fosilnih goriva ostaje najizvodljivija opcija, Vattionijeva studija nudi uvid u moguće odgovore u najgorem slučaju. Njegov tim ispitao je sedam različitih materijala, uključujući sumporov dioksid, dijamant, titanijev dioksid, glinicu, kalcit i silicijev karbid, kako bi utvrdio njihovu učinkovitost u odbijanju sunčeve svjetlosti.
Povijesno gledano, sumporov dioksid (SO2) bio je popularan kandidat za geoinženjering zbog svoje uloge u prirodnim klimatskim hlađenjima. No, kako Vattionijevo istraživanje naglašava, sumporni dioksid ima značajne nedostatke, poput oštećenja ozonskog omotača i stvaranja kiselih kiša. Iako bi ispuštanje desetaka milijuna tona plina u atmosferu više nego vjerojatno smanjilo prosječnu globalnu temperaturu za nekoliko stupnjeva, možda nam se neće svidjeti nuspojave, navode autori studije koja je objavljena u časopisu Geophysical Research Letters.
Astronomski troškovi
Modeli znanstvenika uzeli su u obzir ponašanje čestica, apsorpciju topline i atmosferske reakcije. Jedan problem s mnogim česticama je njihova sklonost prebrzom taloženju, što ih čini neučinkovitima. Drugi, poput sumpora, mogu zadržati toplinu, zagrijavajući stratosferu i mijenjajući zračna strujanja. Međutim, dijamantne nanočestice pokazale su se kao najbolja opcija zbog svoje stabilnosti, nedostatka reaktivnosti i sposobnosti da ostanu suspendirane dovoljno dugo u atmosferi za učinkovito hlađenje.
Dok je sumpor i dalje najjeftinija opcija s oko 250 dolara po megatoni, dijamanti, iako prikladniji za taj zadatak, koštali bi astronomskih 600.000 dolara po megatoni. Taj bi trošak mogao narasti u desetke ili stotine trilijuna dolara. Studija priznaje te više nego značajne značajne financijske i praktične izazove, zaključujući da rezultati potvrđuju koliko smo daleko od implementacije SAI-a kao rješenja za globalno zagrijavanje.
Izvor: Science Alert
