U svijetu koji sve više oblikuje umjetna inteligencija (AI), njen utjecaj prožima bezbrojne sfere ljudskog postojanja, od pomoći znanstvenim istraživanjima do vožnje automobila i pružanja personaliziranih glazbenih preporuka. Ipak, usred rastućeg utjecaja AI-ja, postavljaju se pitanja o putanji razvoja te tehnologije i njezinim potencijalnim implikacijama, potičući razmišljanja o zagonetnom Fermijevom paradoksu i konceptu 'Velikog filtra'.
Predlažući novu perspektivu, nedavni rad u časopisu Acta Astronautica postulira da bi napredak AI u umjetnu super inteligenciju (artificial super intelligence ili ASI) mogao poslužiti kao nedostižni Veliki filtar. Autor navedenog rada je Michael Garrett s Odsjeka za fiziku i astronomiju Sveučilišta u Manchesteru, a njegov članak naglašava imperativ reguliranja umjetne inteligencije kako bi se spriječile egzistencijalne prijetnje.
Što je to Veliki filtar?
Bez praktične regulative, postoje svi razlozi za vjerovanje da bi umjetna inteligencija mogla predstavljati veliku prijetnju budućem tijeku, ne samo naše tehničke civilizacije, već svih tehničkih civilizacija, naglašava Garrett.
Pojam Velikog filtra pretpostavlja da određeni kataklizmički događaji ili razvoji ometaju napredovanje inteligentnog života preko određenog praga. Garrett sugerira da bez uspostave stabilnog, višeplanetarnog postojanja, civilizacije čeka neizvjesna sudbina, s procijenjenom dugovječnošću manjom od 200 godina. Ta hipoteza nudi potencijalno objašnjenje za nepostojanje izvanzemaljske inteligencije koju se može otkriti i potiče introspekciju na tehnološku putanju samog čovječanstva.
Rizici koje predstavlja ASI
Ponavljajući te zabrinutosti, pokojni čuveni fizičar Stephen Hawking upozorio je na opasne implikacije AI-ja koji nadmašuje ljudske sposobnosti. Bojim se da bi umjetna inteligencija mogla u potpunosti zamijeniti ljude, upozoravao je Hawking. Bauk umjetne inteligencije koja se razvija u ASI i koja je sposobna nadmašiti ljude, prijeti u velikim razmjerima, što potiče hitna razmatranja o regulaciji i nadzoru.
Garrett razrađuje rizike koje predstavlja ASI, predviđajući scenarije u kojima bi mogao djelovati neovisno o ljudskim interesima, što bi potencijalno moglo dovesti do katastrofalnih ishoda. Izgledi da ASI nadilazi biološka ograničenja postavlja duboke etičke i egzistencijalne dileme, zahtijevajući čvrste regulatorne okvire i etičke smjernice.
Konvergencija umjetne inteligencije s drugim tehnologijama stvara višestruke probleme
Unatoč bezbrojnim prednostima koje umjetna inteligencija nudi, od napretka u zdravstvu do poboljšanih transportnih sustava, i dalje postoje bojazni u vezi s njezinim nekontroliranim širenjem. Konvergencija umjetne inteligencije s drugim tehnologijama poput robotike stvara višestruke probleme, uključujući pitanja algoritamske pristranosti, poremećaja u društvu i eroziju demokratskih načela.
Rješavanje tih izazova zahtijeva nijansiran pristup, balansirajući promicanje inovacija i zaštitu od neželjenih posljedica. Garrett naglašava važnost odgovornog i etičkog razvoja, posebno u osjetljivim područjima poput nacionalne sigurnosti i obrane.
Nesrazmjer napretka AI tehnologije i prilagodbe čovječanstva toj tehnologiji
Međutim, tempo napretka umjetne inteligencije nadmašuje sposobnost čovječanstva da se prilagodi, pogoršavajući neizvjesnosti oko njegove buduće putanje. Kako se umjetna inteligencija razvija, potreba za sveobuhvatnim regulatornim mjerama postaje sve hitnija, zahtijevajući globalnu suradnju i izgradnju konsenzusa.
Paralelno, napori da se proširi prisutnost čovječanstva izvan Zemlje poprimaju veći značaj u ublažavanju egzistencijalnih rizika povezanih s ASI. Garrett zagovara potragu za multiplanetarnom kolonizacijom kao strategijom za povećanje otpornosti i diverzifikaciju strategija preživljavanja.
Distribucija rizika
Distribucijom rizika na više nebeskih tijela, čovječanstvo potencijalno može ublažiti najgore moguće scenarije povezane s ASI. Štoviše, uspostavljanje izoliranih okruženja za eksperimentiranje umjetne inteligencije moglo bi olakšati bolje razumijevanje njezinih mogućnosti i ograničenja, smanjujući vjerojatnost katastrofalnih ishoda.
Unatoč tome, razlika između eksponencijalnog rasta umjetne inteligencije i sporog napretka u istraživanju svemira naglašava hitnost rješavanja tehnoloških i infrastrukturnih ograničenja. Dok se čovječanstvo bori s dubokim implikacijama umjetne inteligencije, imperativ poticanja međunarodne suradnje i regulatornih okvira ne može se precijeniti.
U konačnici, sudbina inteligentnog života u svemiru mogla bi ovisiti o sposobnosti čovječanstva da se snađe u složenosti upravljanja umjetnom inteligencijom i istraživanja svemira.
Postojanost inteligentnog i svjesnog života u svemiru mogla bi ovisiti o pravovremenoj i učinkovitoj provedbi takvih međunarodnih regulatornih mjera i tehnoloških nastojanja, zaključuje Garrett.
Izvor: Universe Today
