Ukrajina ima četiri aktivne nuklearne elektrane od kojih je NE Zaporižja najveća, ne samo u Ukrajini nego i u Europi, a trenutno je u rukama ruskih okupacijskih snaga. Rusi su nuklearnu elektranu Zaporižja napali, a uslijed napada je došlo i do požara, koji srećom nije ugrozio sigurnost reaktora u elektrani. Ukrajinske i zapadne vlasti napad su oštro osudile, a o tome se oglasila i Agencija za atomsku energiju, istaknuvši na presici da je ukrajinski regulator rekao da nije došlo do promjena u prijavljenim razinama radijacije i da požar nije zahvatio osnovnu opremu nuklearne elektrane u Zaporižji.

Ilustracija Ukrajina traži zabranu letova nad zemljom. Objavljena zastrašujuća snimka napada na novinare koji su upali u rusku zasjedu

Spomenuta nuklearna elektrana nalazi se na jugu Ukrajine u gradiću Energodaru na obali rijeke Dnjepar i od granice s anektiranim Krimom udaljena je oko 170 kilometara. Zaporižja ima šest reaktora, svaki kapaciteta 1000 megavata.

Riječ je o VVER reaktorima, odnosno tlačnim reaktorima PWR sovjetske proizvodnje koji kao nuklearno gorivo koriste malo obogaćeni uranov dioksid (UO2). Danas je u pogonu oko 50 reaktora tog tipa u Armeniji, Bugarskoj, Kini, Češkoj, Finskoj, Mađarskoj, Indiji, Iranu, Slovačkoj te, naravno, Ukrajini i Rusiji.

Prvi reaktor te nuklearke započeo je s radom još 1984. godine, a posljednji 11 godina kasnije, odnosno 1995. godine.

Raketiranje nuklearke VIDEO Pogledajte snimku ruskog raketiranja najveće europske nuklearne elektrane: "Ako eksplodira, bit će 10 puta gore od Černobila"

Druga po snazi nuklearka u Ukrajini je NE Južna Ukrajina, koja se nalazi u Južnokrajinsku te je od Zaporižje udaljena oko 250 kilometara zapadno i nalazi se na jugu Ukrajine, sjeverozapadno od anektiranog Krima.

Prema najnovijim dostupnim podacima o stanju ruske invazije na Ukrajinu, ta je nuklearka od prve crte bojišta trenutno udaljena tek 110 kilometara (koja se nalazi južno kod grada Mikolajiva) i postoji opasnost da bi Rusi mogli pokušati zauzeti i nju.

Ta nuklearna elektrana ima pak tri reaktora istog tipa i iste snage/kapaciteta od 1000 megavata. Četvrti reaktor započeo se graditi još 1987. godine, no njegova izgradnja je u međuvremenu zamrznuta.

Nuklearna elektrana Rivne u gradu Varašu na sjeverozapadu Ukrajine treća je po redu najveća u Ukrajini i ima četiri reaktora VVER tipa, od kojih su dva kapaciteta 1000 megavata, a preostala dva 440 megavata.

Ona se pak nalazi na manje od 70 kilometara od granice s Bjelorusijom, koja je smještena sjeverno od te nuklearne elektrane. S obzirom na to da su ruske okupacijske snage zauzele bivšu nuklearku Černobil ušavši u Ukrajinu iz Bjelorusije, postoji mogućnost da bi to mogli napraviti i u slučaju ove nuklearne elektrane, koja se ne nalazi daleko od granice.

Posljednja, četvrta po snazi nuklearna elektrana u Ukrajini, Hmeljnicki, koja je smještena u gradu Netišinu na zapadu Ukrajine, ima dva aktivna reaktora VVER tipa i kapaciteta 1000 megavata svaki, no u izgradnji su još dva takva reaktora, jedan VVER tipa od 1000, a drugi 1100 megavata, koji je počeo kao VVER, ali je onda srušen tijekom izgradnje te se sad na njegovu mjestu gradi američki tip reaktora AP1000.

Isto tako, u planu je i peti reaktor kapaciteta 1100 megavata, no tipa AP1000. Riječ je o reaktoru dizajna američke tvrtke Westinghouse Electric Company i koji radi na principu vodenog tlaka s dvije rashladne petlje.

Spomenuta nuklearka nalazi se duboko u unutrašnjosti Ukrajine na zapadu te zemlje između gradova Žitomira i Lavova te južno od prethodno spomenute nuklearne elektrane. To je možda i nuklearka do koje bi ruskim okupacijskim snagama moglo biti i najteže doći, ako im je doista cilj preuzimanje primarnog energetskog sektora te zemlje.

Tri istraživačka reaktora - jedan već u rukama Rusa, dva pod opsadom

Osim navedene četiri nuklearke, Ukrajina ima i tri istraživačka nuklearna reaktora.

Najjači od ta tri istraživačka reaktora već se nalazi u ruskim rukama, i to još od 2014. godine i aneksije Krima jer je smješten na sveučilištu Sevastopolj. Njegov reaktor je britanskog tipa IR-100 i kapaciteta 100 megavata. Proizveden je još 1967. godine.

Drugi istraživački reaktor, isto tako britanskog tipa VVR-M i kapaciteta 10 megavata, nalazi se na ukrajinskom Institutu za nuklearna istraživanja u Kijevu. Izgrađen je 1960. godine.

Naposljetku, posljednji od istraživačkih reaktora nalazi se u drugom najvećem ukrajinskom gradu Harkivu, koji je pod teškim napadima ruskih okupacijskih snaga od samog početka ruske invazije na tu zemlju. No, taj reaktor se koristi samo kao izvor neutrona, a u pogonu je od 2016. godine.

Šanse za havariju su male, kaže hrvatski stručnjak

Hrvatski stručnjak za nuklearnu energiju dr. Tonči Tadić u četvrtak je u Dnevniku Nove TV na pitanje može li doći do havarije s navedenim nuklearnim elektranama u Ukrajini zbog invazije na tu zemlju i ratnog stanja rekao da je to malo vjerojatno.

"Po mojem sudu ne jer su ove dvije najbliže granici starog sovjetskog tipa. Ostalih 13 reaktora je s dobrim oklopom. Kad su ratna zbivanja, nuklearka se gasi. One koje su posjedu Rusa su njihova obveza. Nitko ne bi učinio ništa da dođe do havarije jer bi radioaktivni oblak prvo kompromitirao Rusiju i Bjelorusiju", istaknuo je Tadić.

Djelovanje ruskih okupacijskih snaga na područjima nuklearne elektrane zasad ide u prilog Tadićevim zaključcima. Ostaje samo nada da se to neće promijeniti nagore u već ionako nezamislivo velikoj ratnoj tragediji koja se odvija u Ukrajini.
 

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju