Ovisnost o videoigrama i internetu sve više pogađa mlade muškarce koji su odrasli uz ekrane, a na liječenje su najčešće primorani jer ih dovode roditelji i članovi obitelji, zbog čega pacijenti nisu motivirani za liječenje i promjenu, upozorava psihijatrica Irena Rojnić Palavra.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), ovisnost o videoigrama i internetu karakteriziraju tri ključna kriterija: gubitak kontrole u igranju ili korištenju interneta, prioritet igranja nad ostalim životnim aktivnostima te nastavak ovisničkog ponašanja unatoč negativnim posljedicama u različitim segmentima života.
Rizična skupina
Psihijatrica Irena Rojnić Palavra iz Klinike za psihijatriju Sveti Ivan ističe da su najčešći pacijenti mladi muškarci koji provode veliki dio dana igrajući videoigre ili skrolajući društvene mreže.
U Klinici se liječe samo punoljetne osobe, a ti pacijenti često zanemaruju društvene obveze, školu ili posao, što dovodi do sukoba u obitelji, smanjenja akademskog ili radnog učinka, te emocionalnih problema poput tjeskobe i depresije.
Proces može biti i obratan, pa tako psihičke poteškoće, osjećaj usamljenosti i nepripadanja potaknu bijeg iz stvarnog svijeta u virtualni.
Mladi ljudi koji dolaze na liječenje obično nemaju unutarnju motivaciju za promjenu. Smatraju da je normalno provoditi puno vremena na internetu jer su odrasli uz ekrane i to im je dio svakodnevice, navodi Rojnić Palavra.
Prema njezinim riječima, rijetko se događa da se pacijenti sami jave za pomoć i u većini slučajeva su roditelji ili obitelj ti koji ih nagovaraju da potraže stručnu pomoć.
Nedostatak unutarnje motivacije za promjenu otežava proces liječenja.
Mnogi pacijenti dolaze jer su primorani, a ne zato što sami žele promjenu i to je jedan od najvećih izazova u liječenju, dodaje psihijatrica.
Nedostatak motivacije
Rojnić Palavra objašnjava da, kako proces liječenja i terapija napreduju, neki pacijenti shvaćaju da im smanjenje vremena provedenog u igranju donosi pozitivne promjene u životu, poput boljeg odnosa s obitelji, poboljšanja radnog ili školskog učinka, te smanjenja tjeskobe i depresije.
Kada pacijenti shvate da im smanjenje igranja donosi boljitak, postaju motiviraniji za promjenu, rekla je.
Drugi veliki izazov je nemogućnost potpune apstinencije od interneta, za razliku od ovisnosti o drogama ili alkoholu.
Internet je postao neizostavan dio svakodnevnog života, što onemogućuje inzistiranje na apstinenciji, objašnjava Rojnić Palavra.
Stoga se terapija usredotočuje na smanjenje ili idealno prestanak igranja uz uspostavu kontrole nad korištenjem interneta i jačanje psiholoških kompetencija pacijenata kako bi mogli bolje kontrolirati svoje ponašanje.
Cilj je pomoći pacijentima da smanje vrijeme provedeno u igranju, ali istovremeno raditi na njihovom psihičkom oporavku. Bez jačanja psiholoških kompetencija, teško je postići trajnu promjenu, dodaje psihijatrica.
Metode liječenja
Kod liječenja ovisnosti, grupa se uvijek pokazala kao zlatni standard.
Takvo liječenje ima velike prednosti jer pacijenti mogu podijeliti svoja iskustva i osjećati podršku drugih koji prolaze kroz slične probleme, objašnjava Rojnić Palavra.
Međutim, s obzirom na to da broj osoba koje se javljaju na liječenje nije uvijek velik, grupe ponekad funkcioniraju, a ponekad ne.
Kada nemamo dovoljno pacijenata za grupnu terapiju, više se fokusiramo na individualni programa liječenja, dodaje.
Trajanje liječenja u prosjeku iznosi nekoliko mjeseci do godine, ovisno o motivaciji i i specifičnim karakteristikama i okolnostima pacijenta . Oni koji su motivirani i žele raditi na sebi obično ostvaruju bolje rezultate i brže napreduju.
Ključni dio liječenja je i jačanje psiholoških kompetencija pacijenata.
Da bi pacijenti smanjili vrijeme provedeno u igranju ili korištenju interneta, moraju biti psihički bolje. Bez jačanja psihičkih kompetencija, teško je postići trajnu promjenu" objašnjava Rojnić Palavra.
Iako mnogi pacijenti u početku dolaze nemotivirani, s vremenom shvaćaju da im terapija može pomoći.
Obitelj
Obitelj igra ključnu ulogu u procesu liječenja.
Praktički uvijek uključujemo obitelj u terapiju. Oni su važna karika u cijelom procesu, ističe Rojnić Palavra.
Članovi obitelji pružaju emocionalnu podršku, pomažu u praćenju napretka i sudjeluju u stvaranju zdrave okoline koja potiče promjene.
Obitelj mora razumjeti problem i znati kako pomoći pacijentu te su oni dio procesa liječenja, objašnjava i dodaje da se od njih traži da rade na sebi.
Manji broj pacijenata uzima lijekove, a to su obično oni koji u podlozi imaju dodatne psihičke probleme, poput depresije, anksioznosti ili psihoze.
Lijekovi nisu primarni način liječenja ovisnosti o videoigrama i internetu, ali mogu biti korisni u slučajevima gdje postoji komorbiditet, zaključuje Rojnić Palavra.
Uspješni primjeri
Primjer uspješnog liječenja je slučaj muškarca od 35 godina koji je igrao videoigru 'League of legends' svakodnevno, gotovo cijeli slobodni dio dana.
Zbog toga je zanemario obitelj, izgubio posao, doživio ekonomske probleme i i psihičke poteškoće. Nakon što mu je supruga postavila ultimatum, odlučio je potražiti pomoć.
Kroz terapiju je shvatio da je igranje postalo problem i odlučio se potpuno odvojiti od videoigara.
Nakon toga, uspio je popraviti odnose s obitelji, pronaći novi posao, riješiti financijske probleme te je bio psihički bolje.
On je bio primjer kako se, uz podršku obitelji i stručne pomoći, može postići značajna promjena, kaže Rojnić Palavra .
Drugi primjer je pacijent koja je imao probleme s odvajanjem stvarnog svijeta od virtualnog.
Pacijent je u jednoj igri imao virtualnu suprugu koja ga je 'prevarila', što ga je jako pogodilo te je osjećaje tuge i tjeskobe prenosio i u stvarni život. Nije riječ o psihotičnom poremećaju, već o problemu razgraničenja virtualnog i stvarnog svijeta, objašnjava Rojnić Palavra.
Budućnost
S obzirom na to da su mlađe generacije odrasle uz ekrane, problem ovisnosti o internetu i videoigrama vjerojatno će postati sve veći.
Psihijatrica ističe da je ključno razvijati kritičko razmišljanje kod mladih ljudi kako bi mogli bolje razumjeti utjecaj tehnologije na njihov život.
Edukacija i medijska svijest također su važni u borbi protiv ovog problema.
Mlade generacije trebaju naučiti kritički promišljati o vremenu i sadržajima koje provode na internetu i videoigrama, zaključuje Rojnić Palavra.