Odlučiti se na promjenu karijere nikad nije lak ni jednostavan potez. No, ako su motivi iza tog poteza dobri, sve se nekako na kraju posloži. Tako bismo ukratko mogli opisati posljednje tri godine naše sugovornice, Marije Čulo, vlasnice branda slastica 7 Stars. Ova socijalna radnica po struci oduvijek se zanimala za pekarstvo i slastičarstvo, ali nije ni sanjala da će joj to u budućnosti biti glavni posao.
Za Zimo je ispričala kako se odlučila napraviti potpuni zaokret u životu, ali i što je sve na tom putu naučila.
Vaš ulazak u svijet slastičarstva baš i nije bio planiran. Kako ste se odlučili krenuti s ručno rađenim kolačima koji mogu konkurirati onima iz vrhunskih hotela i restorana?
Moj ulazak u svijet slastičarstva nije bio nimalo lak. Mogla bih reći da je bio u istu ruku i promišljen i nepromišljen. Želja da napravim nešto posebno je bila ipak veća od neznanja koje sam tada imala. Svjesna sam toga da u vrhunskim hotelima postoje vrsni slastičari koji prave slastice, no tadašnje stanje na tržištu rada, koje se nije promijenilo do danas, bilo je takvo da zaista postoji potreba za još mnogo slastičara, kojih na tržištu nema. Zato smo htjeli napraviti nešto što bi riješilo taj problem manjka radne snage i pomoći našim klijentima da olakšaju posao svojim radnicima, a svojim klijentima da ponude nešto zbog čega će im se rado vratiti, prisjeća se Čulo.
Koliko se vaš proizvodni proces do sad promijenio? Što su vam bili problemi s kojima ste se susreli na početku i kako ste ih riješili? Radite li i dalje sve ručno ili ste ipak angažirali neko tehnološko rješenje?
Od samog početka naš proizvodni proces se nije puno mijenjao. Osim što smo postale brže, sposobnije i što imamo više znanja o popratim procesima proizvodnje mi i dalje proizvodimo sve naše slastice ručno. Od početka smo koristili šoker uređaje za smrzavanje na minus režim tako da se promijenilo samo to što ih sada imamo više i što nas djevojaka u pogonu ima više.
Problemi od početka s kojim se susrećemo su ambalaže za koje nam nekad treba i više razmišljanja nego o proizvodima. U početku smo koristili plastične ambalaže i s njima nam je bilo dosta zgodno rukovati no pošto smo mi dosta ekološki osviještena firma odlučili smo izbaciti svu plastiku iz upotrebe koju smo mogli i zamijeniti je kartonom. Kako karton ima svojih prednosti ima i nekih nedostataka tako da smo morali dobro osmisliti kako ćemo pakirati kolače u karton, a da se oni ne oštete prilikom odmrzavanja, pojašnjava Čulo.
Koliko je zapravo komplicirano raditi vrhunske domaće kolače u većoj količini? Na što morate posebno obratiti pozornost?
U početku je dosta komplicirano raditi kolače jer sve radimo ručno i dok se osoba ne uhoda u sam proces punjenja i vaganja dosta sporo ide. No, nakon nekog vremena rada to sve postaje brži i sam proces teče nekako nesmetano, mora se paziti na gramažu, vaganja i urednost izrade. Higijena samog proizvodnog procesa je jako bitna i njoj posvećujemo puno pažnje prilikom izrade deserata. Kada se radi nešto serijski u puno komada to dugo traje no, mi smo ponosni na to što je sve ručno rađeno kod nas i planiram da tako i ostane, naglašava.
Iako ste na početku imali izvrsnu ideju, nije sve išlo tako lako. Gdje ste zapeli i kako ste riješili te početne probleme? Što je bilo najteže?
Od ideje do realizacije same proizvodnje je prošlo dvije godine. Kada smo krenuli sve je bilo odlično no od nekog početnog ulaganja koje smo mislili uložiti nakon nekih godinu dana shvatili smo da smo uložili 3 -4 puta više, a da još posao nije krenuo kako treba. Za svaki posao je potrebno vrijeme koje će pokazati što kupci kažu tako je i za naš trebalo vremena da se pokaže dali odgovara našoj klijenteli. Imati proizvodni pogon u kojem se sve radi ručno zahtjeva mnogo ruku koje će to raditi, a to onda zahtjeva i prodaju koja će pokriti te sve izdatke i plaće. Kada smo napokon krenuli i dobili dosta kupaca koji su bili zadovoljni našom robom došla je korona i ciljana skupina kupaca s kojima smo radili morali su privremeno zatvoriti svoje objekte. Tada smo ostali na tome da ili ćemo zatvoriti sve ili ćemo nešto poduzeti jer dvije godine ulaganja nije baš bilo za baciti, tako da smo onda odlučili otvoriti malu trgovinu na tržnici u Vinkovcima koja bi nam pomogla da premostimo to neko zatvaranje svih ugostiteljskih objekata. Najteže je bilo noćima ne spavati zbog razmišljanja da bih možda trebala nekoga otpustiti, a što nisam nikako htjela. Također teško je bilo smisliti kako platiti sve izdatke kojih je bilo sve više i više, a cijeli svijet u tom trenutku kao da je stao, prisjeća se Čulo.
Imate li kakve povratne informacije o svojim proizvodima? Što se ljudima najviše sviđa?
Za sada dobivamo jako puno poruka podrške sa svih dijelova Hrvatske i jako smo sretni zbog toga. Mislim da ljudi ni ne znaju koliko to nama znači kada nam pošalju poruku podrške. Ljudima se jako sviđa naš dio asortimana koji je kao neki sladoledni kolač i krema koju imamo u njima je zaista posebna od svega što ima na tržištu, s ponosom ističe.
Kad biste sad kretali ponovno od početka, biste li što promijenili?
Ne bi ništa mijenjala, sve što sam prošla naučilo me da i kad padnem nastavim dalje tako da iskustvo koje sam dobila u ove zadnje 3 godine je neizmjerno vrijedno i znam da sam morala proći sve to da bih danas bila tu gdje jesam, kaže Čulo.
A da bi za 7 Stars mogli čuti i u budućnosti govori činjenica kako im je u planu razviti još puno proizvoda koji će “oduševiti kupce”.
Najviše volim raditi na razvijanju novih kolačića tako da jedva čekam da vidite što smo vam novo pripremili, poručuje na kraju Marija Čulo.
