U opsežnoj globalnoj studiji o prehrambenim navikama mačaka otkriveno je da su domaće mačke, bilo da su kućni ljubimci ili u divljini, vrlo prilagodljivi mesojedi koji konzumiraju više od 2000 različitih vrsta diljem svijeta. Zapanjujuće otkriće dolazi od ekologa Christophera Lepczyka sa Sveučilišta Auburn u SAD-u, koji je, zajedno sa svojim timom, pomno ispitao zapise koji datiraju iz ranih 1900-ih i dokumentirao grabežljivost mačaka iz stotina knjiga, radova i izvješća.
Utjecaj tih zabilježenih grabežljivih pustolovina mačaka posebno je izražen u Australiji, gdje se procjenjuje da 1,5 milijardi autohtonih životinja godišnje postane plijen domaćih mačaka. Izvan Australije globalni danak predatorstva mačaka je nevjerojatan, s 347 vrsta mačjeg plijena koje su klasificirane kao ugrožene, a neke su već i izumrle.
Ne biraju plijen
Većina mačjeg plijena su ptice (981 vrsta), gmazovi (463 vrste) i sisavci (431 vrsta). Iznenađujuće, širok izbor mačje prehrane uključuje i emue, zelene morske kornjače, goveda, žabe i još mnogo toga.
Zapravo ne znamo ni za jednog drugog sisavca koji jede toliko različitih vrsta. To je gotovo kao neselektivno hranjenje, mačke jedu sve što im je dostupno, kaže Lepczyk.
Iako su brojke alarmantne, znanstvenici upozoravaju da analiza vjerojatno podcjenjuje pravi opseg predatorstva mačaka. Izazovi u jasnom identificiranju vrsta mačjeg plijena i kategorizaciji mnogih kao "nepoznatih" pridonose tom podcjenjivanju. Štoviše, mačke često love bez konzumiranja svog ulova, a poteškoće u prepoznavanju ostataka insekata u njihovoj prehrani dodaju još jedan sloj neizvjesnosti. Istraživanje vezano za to objavljeno je u časopisu Nature Communications.
Nove strategije obuzdavanja mačjeg predatorstva i svijet vlasnicima
Zemljopisna pristranost u studijama, pretežno u Australiji i Sjevernoj Americi, dodatno iskrivljuje naše razumijevanje grabežljivosti mačaka u kritičnim žarištima bioraznolikosti diljem Azije, Afrike i Južne Amerike. Lepczyk i njegov tim zaključuju da nedostatak uzoraka mačjeg plijena u tri potonje regije ometa procjenu predatorstva ovih grabežljivaca.
Napori da se kontrolira invazivni utjecaj mačaka na ekosustave suočili su se s izazovima, što je potaknulo znanstvenike da istraže nove strategije.
U međuvremenu, vlasnicima mačaka savjetuje se da svoje ljubimce drže u kući, ne samo zbog sigurnosti samih mačaka već i zbog ublažavanja štetnih učinaka na okolne divlje životinje.
Izvor: Science Alert
