Priča Ivane i Ivice Babojelića započela je sasvim slučajno. Splićanka Ivana je, nakon završetka fakulteta, posao dobila u Samoboru i krenula u potragu za stanom. Istovremeno, Samoborac Ivan, tražio je cimera za svoj stan. Ostalo je, kako bi se reklo, povijest.
Ubrzo su se zbližili, a nakon toga rodila se i ljubav. Danas su u sretnom braku, ali i u sretnom poduzetničkom pothvatu. Naime, Ivica je neiskorišteni dio obiteljskog vrta, odlučio iskoristiti za sadnju bobičastog voća. I to ne bilo kakvog, nego onog za kojeg su tek rijetki čuli. Ono što je bila samo ideja, da iskoriste zemljište, otvorilo im je vrata u projekt "Startaj Hrvatska".
Zašto su se odlučili upravo za haskap, a ne neke druge bobice i kako je cijela priča krenula, ispričali su za Zimo.
Dugo smo tražili koju voćnu vrstu posaditi te smo uslijed dugog istraživanja naišli na Haskap. Doznali smo da je to voće koje dozrijeva ranije od ostalog bobičastog voća, u rano proljeće i ima prirodne benefite na zdravlje. To nas je zaintrigiralo jer se ljudi nakon hladnih zimskih dana zažele svježeg, domaćeg, lokalnog voća.
Do sadnica smo došli istraživanjem preko interneta. Naišli smo na plantaže koje se sade u Kanadi. Kada smo stupili u kontakt sa Kanađanima, oni su nam objasnili da se kod njih na fakultetu razvija sortiment u suradnji sa jednom tvrtkom iz Europe koju smo kontaktirali te potom kupili sadnice prilagođene za europsko tržište.
Postoje posebni zahtjevi da bi biljka uspjela. Zemlju je potrebno dobro odmoriti, tlo kvalitetno pripremiti, dati zelenu gnojidbu kako bi to bilo na ekološki način što bolje pripremljeno prije sadnje. Nakon same sadnje potrebno je redovita njegova prve četiri godine po pitanju prihrane, navodnjavanja, osloboditi biljku od korova plijevljenjem kako bi ona onda krenula davati plodove, ispričali su.
Koliko dugo je potrebno od sadnje do prve berbe? I koliki je otprilike urod? Jesu li sve bobice zrele u isto vrijemoe ili ih berete u fazama?
Haskapu je od sadnje do berbe koja bi urodila nekim značajnijim količinama plodova koje bi moglo biti za tržište, potrebno proći nekih 4-5 godina, a sve ostalo su manje količine. Prve dvije godine se plodovi ne beru, nego se cvjetići uništavaju kako bi se biljka što više ojačala i razvila, potom druge dvije godine govorimo o nekim manjim količinama dovoljnim za kućnu upotrebu, no u četvrtoj/petoj godini kreće značajniji urod gdje možemo govoriti o ozbiljnijim količinama. Prinos je otprilike između 1,5-3 kg po grmu, zavisi od veličine samog grma, sorte i sličnih parametara. Bobice dozrijevaju različito od sorte do sorte, neke par dana prije, neke kasnije, no na istom grmu 2-3 puta tako da je potrebno 2-3 pobiranja, objašnjavaju.
U Hrvatskoj se tradicionalno kuhaju pekmezi i džemovi od različitog voća. Koliko su haskap bobice pogodne za preradu? Zahtijevaju li poseban način prerade?
Haskap bobice su pogodne za preradu zato što su vrlo aromatičnog okusa, slatko kiselkastog, tako da im nije niti potrebno u nekim prerađevinama dodavati druge stvari. Iz njih izvučemo najviše i najbolje što se može. Zahtijevaju poseban način prerade, a to je što kraća termička obrada kako bi se sačuvala i što manje izgubila zdravstvena i nutritivna svojstva.
Koristite li kakve posebne tehnologije ili strojeve u obradi odnosno preradi bobica?
Koristimo posebne tehnologije za prerađivanje, tako da smo nabavili najnovije strojeve za preradu da bi što kraće termički obrađivali bobice te da same prerađevine ne bi izgubila sva svoja nutritivna svojstva. Nabavili smo vakumsko kuhalo gdje se džem proizvodi u rekordno kratkom roku.
S kakvim ste se sve izazovima susretali tijekom proizvodnje?
Tijekom proizvodnje susretali smo se sa raznim izazovima. Jedan od većih izazova je bio taj da je tvornica od koje nabavljamo staklene bočice za sok prestala proizvoditi tu vrstu bočice koju smo do tada koristili, te smo morali kompletnu proizvodnju a pod tim podrazumijevamo naljepnicu za staklenu bocu soka, štancu i tisak kutijice prilagoditi novoj bočici. S obzirom da sva tri naša proizvoda zahtijevaju različita procesna rješenja izrade, a trebaju izgledati skladno i ujednačeno, izazov je bio da sve tri tiskare budu iznimno iskoordinirane a tisak boja ujednačen, jer se tiska na potpuno različitim materijalima za sva tri proizvoda. No jako smo zahvalni dizajnerska timu Ascanius Media, Sparu i samim tiskarama na njihovoj strpljivosti i susretljivosti, a zajedničkim radom smo to i postigli.
Kako ste se odlučili na sudjelovanje u projektu "Startaj Hrvatska"?
Od početka smo pratili svaku sezonu projekta “Startaj Hrvatska”, a tada smo tek krenuli s izradom našeg proizvodnog pogona. Odmah smo odlučili graditi po HACCP zdravstvenim kontrolnim standardima, da jednog dana kada se prijavimo budemo što spremniji i pripremljeniji za sami projekt i proizvodnju.
Što biste izdvojili kao najvažniji dio projekta?
Kao najvažniji dio projekta, izdvojili bi učenje i upravljanje makretinškim alatima koji se koriste u svrhu same naše promocije i samog projekta Startaj Hrvatska, kako doprijeti do što većeg obujma kupaca koji bez toga ne bi mogli čuti za nas, podignuti svijest da se proba haskap te samoj dostupnosti naših proizvoda diljem lijepe naše.
Proces koji smo prošli i proživjeli od same audicije do stavljanja naših proizvoda na police Spara je zaista ujecao na naš osobni razvoj i na našu samostalnost, a bez pomoći Spara i projekta Startaj Hrvatska to bi trajalo puno duže.
Biste li preporučili i drugima sudjelovanje u ovom projektu? Zašto?
Od kada smo i prvu sezonu čuli za ”Startaj Hrvatska”, znali smo da je to jedan hvale vrijedan projekt. Preporučili bi sudjelovanje u projektu Startaj Hrvatska svakome tko smatra da je ozbiljan i da želi krenuti u poduzetničke vode i biti spreman na proizvodnju za jednog velikog diva kao što je Spar. Oni te tijekom vremena nauče da budeš samostalan i da se u svim situacijama možeš prilagoditi, da si spreman na promjene, a isto tako i na izazove po pitanju količina izrade i organizacijske sposobnosti.
