Vrijeme koje djeca i mladi provode pred ekranima povećava se iz godine u godinu. Dijelom su za to odgovorne društvene mreže koje svojim sadržajem privlače korisnike da ostanu što dulje, no dijelom je za to odgovoran i moderan život koji djeci nudi sve informacije koje im trebaju (i ne trebaju) na samo nekoliko dodira po ekranu.
No, istraživanje koje je objavilo Američko psihološko udruženje, a koje je obuhvatilo analizu podataka više od 292 tisuće djece diljem svijeta, pokazalo je da previše vremena pred ekranima može uzrokovati emocionalne i probleme u ponašanju kod djece. Problem je i kako se djeca onda nose s tim problemima.
Djeca provode sve više vremena pred ekranima, za sve, od zabave do domaće zadaće i slanja poruka prijateljima, rekao je u objavi za medije, Michael Noetel, doktor znanosti, izvanredni profesor na Školi za psihologiju Sveučilišta Queensland i jedan od autora studije. Otkrili smo da povećano vrijeme provedeno pred ekranima može dovesti do emocionalnih i bihevioralnih problema, a djeca s tim problemima često se okreću ekranima kako bi se nosila s njima.
Analizom podataka istraživači su željeli bolje razumijeti odnos između vremena provedenog pred ekranom i socioemocionalnih problema. Fokusirali su se na studije sa sudionicima mlađima od 10 godina, gdje su djeca praćena barem 6 mjeseci, a aktivnosti koje su mjerene su uključivale vrijeme provedeno na društvenim mrežama, videoigrama, gledanju televizije i online rješavanju školskih zadataka.
Otkrili su da, što su više djeca koristila ekrane, to je bila veća vjerojatnost da će razviti socioemocionalne probleme potput anksioznosti i depresije, agresije i hiperaktivnosti. Osim toga, otkrili su i da djeca koja već imaju određene socioemocionalne probleme rješenje pokušavaju pronaći - upravo u ekranima. I tu se stvara zatvoreni krug.
Istraživači upozoravaju da su djeca u dobi od 6 do 10 godina imala veću vjerojatnost razvoja socioemocionalnih problema tijekom intenzivnog korištenja ekrana, od djece mlađe od 5 godina. Treba istaknuti i kako su djevojčice bile sklonije razvoju problema, dok su dječaci češće koristili ekrane kao alat za suočavanje sa socioemocionalnim izazovima.
Primijetili su i kako je intenzivno krištenje videoigara bilo povezano s većim rizikom za razvoj problema u usporedbi s korištenjem ekrana u obrazovne ili rekreacijske svrhe.
Roditelji bi trebali biti oprezni oko toga koje ekrane dopuštaju i koristiti roditeljski nadzor za upravljanje vremenom, rekao je Noetel. Također je napomenuo da bi djeci koja intenzivno koriste ekrane mogla biti potrebna emocionalna podrška, a ne samo ograničenja.
