U srpnju će biti 80. obljetnica otkako su japanski gradovi Hirošima i Nagasaki uništeni atomskim bombama u Drugom svjetskom ratu, pri čemu je ubijeno više od 200.000 civila. Danas nuklearno oružje i dalje predstavlja globalnu prijetnju, a trenutačno je u svijetu i dalje prisutno više od 12.200 nuklearnih bojnih glava glava, prema podacima američkog Bulletina nuklearnih znanstvenika, koji je široj javnosti poznat po čuvanju vremena na takozvanom satu sudnjeg dana (engl. Doomsday clock). No što bi se dogodilo da jedna eksplodira sutra i koja bi udaljenost bila sigurna od neposrednih posljedica takve eksplozije?
Kao najbolji podsjetnik ističemo edukacijski video iz 2017. godine, YouTube kanala AsapSCIENCE, u kojem se objašnjava što bi se zapravo dogodilo kada bi eksplodirala nuklearna bomba snage 1 megatone. Iako hipotetski, video detaljno opisuje svaku fazu razaranja, oslanjajući se na znanstveno recenzirane studije i povijesne podatke.
Toplinsko zračenje: svjetlost i toplina ubijaju prve
Otprilike 35 % energije nuklearne eksplozije oslobađa se u obliku toplinskog zračenja. Ono putuje brzinom svjetlosti, što znači da bi prvi učinak bio zasljepljujući bljesak i ekstremna toplina. Sam bljesak može izazvati sljepoću, odnosno privremeni gubitak vida, kod ljudi udaljenih do 21 kilometar od nulte točke po vedrom danu i do 85 kilometara u noćnim uvjetima.
Bijela odjeća donekle štiti od te ekstremne topline, reflektirajući toplinsku energiju, dok tamna tkanina apsorbira takvo zračenje. Ipak, udaljenost je presudna, jer opekline prvog stupnja vjerojatne su unutar 11 kilometara od udara, dok se opekline trećeg stupnja, koje uništavaju tkivo kože i zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć, mogu pojaviti unutar 8 kilometara od mjesta udara. Bez trenutačne njege, opekline koje zahvate više od 24 % tijela često su i smrtonosne.
Zastrašujuć učinak i razaranje
U središtu eksplozije temperatura doseže oko 100 milijuna Celzijevih stupnjeva, što je pet puta više nego u jezgri Sunca. Svatko u neposrednoj blizini eksplozije jednostavno bi "ispario" i bio reduciran na elementarni ugljik.
Tlakovni udar koji slijedi gotovo je jednako smrtonosan. Zrak se silovito širi i ruši sve pred sobom. Na udaljenosti od 6 kilometara vjetrovi dosežu 255 km/h, a udarni tlak doseže razinu koja može ozbiljno oštetiti ili srušiti dvoetažne građevine. Na udaljenosti od jednog kilometra vjetrovi dosežu 756 km/h, a udarni tlak četiri je puta veći.
Iako ljudsko tijelo tehnički može podnijeti takav pritisak, većina ljudi stradala bi pod ruševinama. Masovne žrtve bile bi rezultat ozljeda naleta materijala, unutarnjih trauma i urušavanja građevina.
Radioaktivnost i dugoročne posljedice
Spomenuti video naglašava i da su eksplozije na razini tla puno gore od zračnih eksplozija, kakve su izvedene nad Hirošimom i Nagasakijem. Eksplozije na tlu dižu prašinu i krhotine, podižući tako radioaktivni materijal u atmosferu, što rezultira nuklearnom kontaminacijom vrlo širokog područja.
Studija simulacije klime iz 2019. godine sugerirala je da bi nuklearni sukob velikih razmjera između SAD-a i Rusije mogao u roku nekoliko dana izazvati globalnu "nuklearnu zimu“, pri čemu bi dim i čađa blokirali sunčevu svjetlost, uništili poljoprivredu i poremetili ekosustave. Radioaktivni ostaci nuklearnih testiranja iz Hladnog rata otkriveni su čak i na dnu Marijanske brazde, najdublje točke u svjetskim oceanima.
